Razgovor s povodom

Povodom obilježavanja 60 godina rada Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa prenosimo razgovor iz 2007. godine s gospodinom Miroslavom Šantekom, prvim ravnateljem škole

Razgovor s dobitnikom Priznanja grada Duge Rese za životno djelo Miroslavom Šantekom

Za ljubav nema lijeka

Tko je bio prvi ravnatelj naše škole? Tko je pokrenuo školski list Breza?  Gospodin Miroslav Šantek jedan od onih ljudi bez kojih Duga Resa ne bi bila ista. Grad mu je ove godine dodijelio priznanje za životno djelo. Bavi se zagonetaštvom, piše knjige, slika…Zamolili smo ga da s nama podijeli neka od svojih sjećanja i razmišljanja.

Nije sve u ocjenama

Vaši bivši učenici, naši roditelji i učitelji, sjećaju Vas se kao izuzetno zanimljivog, poletnog i pravednog učitelja. Prisjećate li se Vi rado svojih učenika?

Da, vrlo rado ih se sjećam. I onih koji su bili odlični i onih koji nisu bili jer i oni su postali dobri  ljudi. Nije sve u školskim ocjenama.

Je li teško biti učitelj?

Nije, sve što se voli nije teško.

Koje bi osobine trebao imati dobar učitelj?

Mora voljeti djecu, mora biti savjestan, marljiv  i ništa ne propuštati. Ako nešto propusti, to je kao lanac kojem nedostaje jedna karika. Ja sam bio strog. Ako predaješ u razredu i ako đaka moraš naučiti, onda u razredu mora biti disciplina. Bez rada nema ništa.

Jeste li više voljeli biti ravnatelj ili učitelj?

Oboje.

Pratite li zbivanja u školstvu?

Vrlo malo. Nešto preko TV-a, ali ne baš.

Čitali smo u spomenici škole da ste kao ravnatelj vodili stalnu bitku s nedostatkom novca. Danas se, također, za školstvo izdvaja premalo novca. Kako to komentirate?

Novaca je uvijek nedostajalo. Vi ste danas prebogati za naše ondašnje prilike. Kad bi uspoređivali stanje onda i danas, vi biste bili kao neki bogati Amerikanci, a mi neko afričko pleme bez ičega. Iako bi  i vama, vjerujem, dobro došla još koja tisuća kuna.

Možete li nam ispričati neku anegdotu iz Vaših nastavničkih dana?

Negdje u VI. ili VII. razredu, u kojem sam bio i razrednik, pitao sam gradivo, gramatiku, jednu odličnu učenicu. I sadržaj i stil odgovora bili su više od odličnog.

  • Slušaj, ovaj ti odgovor nije za pet, već za šest.
  • Druže nastavniče, onda mi upišite šest.

Otvorio sam imenik i zabilježio šest.

I danas se ta ocjena nalazi u arhivi.

Breza je danas odlična

Možete li nam ispričati kako ste pokrenuli školski list?

Pala je ideja da se pokrene školski list i trebalo ga je izdavati. Formirao sam jednu grupu ljudi i mi smo se dogovorili. Imali smo u školi neki aparat za ručno umnožavanje. Kupili smo papir,  pisali smo i onda smo to vezali i klamali. To je bilo tako po prilici i mi smo list prodavali u školi. Djeca su ga voljela. Onda sam ga ja prepustio drugoj nastavnici i ne znam što je bilo dalje. Nastavak je bio kratak.

Zašto ste odabrali ime Breza?

Zato što smo okruženi brezama. Breza je inače slavensko drvo, uz lipu. Na ovoj ledini, gdje je izgrađena škola, bili smo okruženi brezama koje smo mi zasadili.

Što mislite o našem školskom list danas?

Vrlo je lijep i tehnički je na visini. Raznolik je i pitanje je može li biti bolji. Odličan je. Cijelog sam ga pročitao, rješavao sam križaljke.

Možete li nam dati neki savjet?

Nikakav savjet nego da budete što raznolikiji i pišite o đačkom životu i o životu na selu. Nama je iz naše pameti i iz našeg života nestalo selo. Pišite pjesmice, zagonetke u stihu. Ja ću vam za ovaj broj napisati nekoliko zagonetki.

Miroslav Šantek u razgovoru s učenicima novinarima

Lijepo je kad vam daju nagradu

Ove ste godine dobili Priznanje grada Duge Rese za životno djelo. Kako ste se osjećali i što Vam znači ta nagrada?

Veseo sam što je priznanje konačno dobio jedan prosvjetni radnik. Prosvjetni radnici su mnogo učinili za Dugu Resu. Vodili su 6. maj, Narodno sveučilište, besplatno radili u knjižnici. Možda je prije mene još netko trebao biti nagrađen, ali su svi pomrli pa su, valjda, imali samo mene. Lijepo je kad ti daju nagradu.

Napisali ste preko 20 tisuća zagonetki, objavili 5 enigmatskih knjiga, sad pišete šestu. Otkud ta ljubav?

Svatko nešto voli u životu. Ja sam učiteljsko dijete. U Žakanju sam išao u osnovnu školu. U 4. razred sam išao u Hrnetić. Otac, koji mi je bio učitelj, pretplatio je cijeli razred na časopis Vrelo. Kad bismo ga dobili, prvo bismo okrenuli zadnju stranicu i rješavali zagonetke. Kasnije sam se namjerio na Anđela čuvara. I on je imao zagonetke. Časopis Zagonetka počeo sam kupovati 1943. godine, a 1944. sam sastavio prve zagonetke. Pišem ih od onda pa do danas. To vam je kao zaraza, lijeka nema. Kako kaže ona narodna: Izgorjela apoteka pa za ljubav nema lijeka  Pisao sam za brojne časopise kod nas i u Bosni, Sloveniji, Srbiji. Ja to volim kao što svatko od vas nešto voli. Sjedim i pišem, vadim iz časopisa, knjiga. Imam nekoliko stotina knjiga o zagonetkama na raznim jezicima; poljskom, ruskom, češkom, talijanskom. Imam puno rječnika. A i struka mi je književnost.

Koje su koristi od enigmatike, osim što je zabavna?

Stječe se znanje. Ali ja radije upotrebljavam riječ zagonetaštvo. Napisao sam Pojmovnik zagonetaštva. Protiv stranih riječi sam ako ih ne moramo upotrijebiti. A što se tiče koristi od zagonetaštva, prije svega se zabavljaš, korisno provodiš vrijeme. Ako se baviš stvaralaštvom, pisanjem, onda moraš uz sebe imati puno knjiga. Samim tim što listaš i čitaš knjige, stječeš određeno znanje i kulturu. Kultura se stječe čitanjem romana, pripovijedaka, putopisa, a stječe se i na ovaj način, rješavanjem zagonetaka i križaljki. Kultura se stječe i ako ideš u kazalište i redovito gledaš predstave. Zatim putovanjem. Upoznaješ ljude, učiš. A bez znanja nema ničega.

Bi li se zagonetaštvo trebalo koristiti u nastavi i jeste li ga Vi koristili?

Koristio sam zagonetaštvo, ali ne uvijek. Najčešće kao uvod u nastavnu jedinicu. Mislim da bi se i danas zagonetke trebale koristiti u nastavi, zašto ne?

Navijam za Dinamo

Bavite se i slikanjem. Kako stignete sve to?

Pa u mirovini sam, imam vremena. A što ću drugo raditi? Pišem knjige i slikam. Od 8 ujutro do 9 navečer slikam i pišem i tako iskoristim dan.

Gdje ste sve izlagali?

Bio sam na puno kolonija, u Slavonskom Brodu,  na Ziliku u Karlovcu, Zagrebu. Zvali su me i u Split, ali nisam išao.

Koje medije pratite? Novine, radio, TV?

Čitam Vjesnik, Večernji i Jutarnji petkom radi programa. Gledam i TV, najčešće kvizove i emisije o slikarima. Navijam za Dinamo i kad god Dinamo igra gledam pa i u pola noći ako treba.

Koje filmove volite gledati?

Sve. Filmove gledam redovito. Od dokumentarnih do umjetničkih, sve volim. Pogotovo one u kojima su John Wayne, Humphrey Bogart, Gary Cooper, James Cagney, Clint Eastwood. No, danas je na TV-u loš repertoar. To je bijeda od filmova.

Želite li nam još nešto reći?

Želim da budete veseli, mladi zdravi, da puno čitate u životu. Manje plešite, više čitajte. Ali i plešite. Ova budućnost koja nas čeka traži dobro obrazovane i sposobne ljude. Tko ne čita, tko ne ide u kazalište, tko ne prati film, propast će brzo. Puno se toga traži. Učite svaki dan.

Zahvaljujemo Vam na razgovoru. Želimo Vam puno zdravlja i još puno slika i zagonetaka.

Ja sam u 82. godini života. Kad smrt dođe meni, ja ću joj reći: «Zar nemaš pametnijeg posla? Ja imam još posla. Pusti me na miru. Van!» Nego kako. Moram još napisati knjigu o rebusu i možda jednu o kriptogramu. Tek onda ćemo razgovarati.

Ivana Bosiljevac, 17. prosinca 2007. godine

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s