VELIKODOUŠNI POLICAJAC U VRTIĆU
Velikodušni policajac Alen Došen posjetio je dječji vrtić u Dugoj Resi. Kupio je djeci poklone za blagdan svetog Nikole. Od svoje policijske plaće kupio im je darove poput crtića, slatkiša, grickalica i sokova. Maaaallllllooooo je takvih kao on. Čini se da, bome, ima zlatno srce.
Mislav Halar, 5.a
Zanimljivi sugrađani
Portret: Nikolina Žubčić, vozačica školskog autobusa
Imam posao koji obožavam
„Najvažnije je da ideš na posao s voljom i radiš ga iz ljubavi“, kaže Nikolina Žubčić, (43), vozačica Autotransa. Razgovorljiva i prijateljski raspoložena vozačica upravlja školskim autobusom na liniji Lipa – Duga Resa i Duga Resa – Podvožić. Ljudi se čude kad vide da žena vozi autobus. Neki zure u nju ili čak pokazuju prstom. „To me smeta samo kad sam ljuta“, kaže naša sugovornica. Međutim, Žubčić, premda je sitna i niskog rasta, ruši sve predrasude o muško-ženskim poslovima. Sedamnaest je godina vozila kamione, uglavnom kipere, diljem Hrvatske.
Još je kao djevojčica maštala o poslu vozačice. U selu, u kom je odrasla, bilo je mnogo dječaka, a smo dvije djevojčice. Njena sestrična i ona. Najčešće su se igrali „muških“ igara, nogometa ili rata. „Stric je vozio kamion i ponekad je dozvolio sestrični i meni da uđemo u kabinu kamiona“ prisjeća se Žubčić. „To je bio sasvim drugi svijet, maštale smo o putovanjima i obećale jedna drugoj da ćemo jednog dana biti vozačice kamiona.“ Žubčić je svoj san ispunila, a sestrična nije jer joj roditelji nisu dozvolili da upiše školu za vozača. Doduše, i naša sugovornica je najprije upisala Srednju školu u Dugoj Resi, ali je ubrzo shvatila da to nije za nju pa je prešla u Tehničku školu u Karlovcu i upisala smjer koji školuje za zanimanje vozača.
Kraj srednjoškolskog obrazovanja poklopio se s burnim 90-tima. Počeo je rat, a Nikolina je primljena u postrojbe Hrvatske vojske kao vozač. Nakon četiri godine provedenih u vojsci, vratila se normalnom životu i nastavila omiljeni posao vozačice kamiona. Iz tog vremena ima mnogo lijepih uspomena, ali i teških. Uspomena na sate i sate provedene na cesti, i danju i noću. Posao je ponekad bio jako naporan jer su radili u smjenama od 12 sati. Smjena bi počela u 16.00, a završila u 4.00 sata. Drugi tjedan pak obrnuto.
Kad bi se desila neka nedaća, neki kvar ili se dogodilo da kamionu pukne guma, uvijek je bilo divnih kolega koji bi stali i priskočili u pomoć. Ovom prilikom im se zahvaljuje.
2004. godine Žubčić je odlučila položiti vozački ispit za D kategoriju te voziti autobus. Rečeno, učinjeno! 2005. godine počela je voziti autobus u Autotransportu. Nakon kraćeg vremena dobila je ponudu drugog poduzeća i zaposlila se u IGM-u, Tounj. Nakon što je godinu dana vozila autobus, vratila se na kamion – kiper. „ Ipak su mi puno draži kamioni od autobusa“, objašnjava. Poslovi su se smjenjivali jer danas svako malo neka firma zatvori vrata. Jedno vrijeme je vozila i „šticera“, kamion za prijevoz klada i dasaka.
Najlakše joj je sada, na ovom poslu, kad vozi školski autobus. Radni dan je dosta napet, tj. raspored joj ne dopušta predugo opuštanje. Od ranog jutra do večeri. U 6.20 kreće u Lipu. Nakon što odveze djecu do odredišta, slobodna je do12.30 sati. Vozi do 15.15 pa je slobodna do 18.15. Posao traje do 20.15sati. Dakle, cijeli dan je na cesti, što nije jednostavno uskladiti s obiteljskim obavezama pošto je majka troje djece. Međutim, veseli je kad razgovara s učenicima putnicima, a uvijek ima dobrih tema za razgovor. Najbolji dio posla je kad vozi putnike na neki zanimljivi izlet pa se i ona zabavlja.
Zanimalo nas je kako je jednoj vozačici „teških vozila“ voziti mali automobil. „Tri puta je teže voziti automobil nego kamion ili autobus. U automobilu ste nisko i malo toga vidite, a u kamionu ili autobusu ste visoko i imate bolji pogled “, kaže Žubčić i nastavlja , „Sve ovo vrijeme imala sam sreću. Pazim kako vozim, tako da sam imala samo jednu prometnu nezgodu koju je izazvao drugi sudionik u prometu oduzevši mi prednost. I još je pobjegao s mjesta nesreće. Sve je opet dobro završilo jer sam zapisala njegov registarski broj i dalje je policija odradila svoje.“
Slobodno vrijeme provodi kao i svaka druga zaposlena žena. Kad dođe kući, čeka ju stotinu novih poslova. „Sad više nisi vozačica, nego majka, i domaćica. Uglavnom, sve se može i stigne, nekad lakše, nekad uz malo više napora“, kaže Žubčić. „Zadovoljna sam onim što sam postigla u životu. Imam posao koji obožavam i ponosna sam žena i majka troje djece“, zaključuje naša sugovornica. „Uvijek je bilo i bit će i lijepih i ružnih komentara. Neki ljudi još nisu dorasli vremenu u kojem živimo i imaju ograničen pogled na odnos muškarac – žena pa tako i na to da je biti vozač muški posao.“ Ako i jest, Nikolina Žubčić ga obavlja bolje od mnogih muškaraca.
Lina Škot, 7. b
Dugoreški „Eurosong“
Nekadašnji Glas mladih, natjecanje pjevača amatera, preimenovan u Duga Resa fest održan je 1. lipnja u kino dvorani POU Duga Resa. Nastupili su talentirani učenici osnovnih škola Karlovačke županije, među njima Iva i Tomislav iz OŠ Vladimir Nazor , koji su predstavljali Dugu Resu. Predstavljali su nas pjesmom Sedamnaest mi je godina i završili su na četvrtom mjestu. Pobjednice su Dora, Rea i Gloria, sestre i njihova prijateljica, sve učenice OŠ Banija. Osvojile su petodnevno putovanje u Dubrovnik s roditeljima. Pjevale su pjesmu Sve što ti nisam znala dati. Drugoplasirani je Jan Samarđija iz OŠ Grabrik koji je osvojio trodnevno putovanje u Sarajevo. Predstavio se Vivaldijevom pjesmom Va Pansiero. Treće plasirana je Ajla iz OŠ Cetingrad s pjesmom Perfect. Najmlađa sudionica natjecanja bila je učenica prvog razreda koja je za nagradu dobila put u Gardaland. Dvorana je bila prepuna a scenografija gotovo savršena. Potkralo se par greškica; što tehničikih, što voditeljskih. Nadamo se da će na godinu sve biti savršeno.
Roman Grobenski, 8.b
ZIMSKA ŠKOLA INFORMATIKE
Radionice iz programskog jezika LOGO, izrade igara te rada s web-om i izrada web stranica, za učenike osnovnih i srednjih škola održane su u Zajednici tehničke kulture u Karlovcu za vrijeme zimskih praznika. Organizirala ih je Udruga informatičara Karlovačke županije. Zbog velikog interesa učenici su podijeljeni u 5 grupa. Sudjelovanjem na radionicama učenici će proširiti svoje znanje te se pripremiti za predstojeće natjecanje iz informatike. Na zimskoj školi informatike iz OŠ Ivan Goran Kovačić Duga Resa sudjelovali su Marko Pavlaković i Roko Prstec. Pohađali su radionice Izrada web stranica i Izrada igara. Radionice su mi se jako svidjele, a i naučio sam puno toga. Sada znam kako napraviti web stranicu (link je dolje) i kako napraviti igrice pomoću Scratch-a. Nadam se da ćete i vi ići na radionice druge godine. Ako ste zainteresirani, radionice će biti ponovno organizirane u ljeti.
Jedna radionica traje otprilike sat i pol, a škola traje 5 dana.
Pogledajte moju WEB-stranicu
ili neke igre .
Marko Pavlaković , 5. b
HUMANITARNI RAFTING NA MREŽNICI
Humanitarni rafting Djedova Božićnjaka za djecu s posebnim potrebama održan je 26. 12. 2013. godine. Tijekom akcije podijeljeno je više od 5 kg bombona na kupalištu u Dugoj Resi.
Mnogi planinari iz HPD Vinica i njihovi gosti iz HGSS iz Karlovca i Ogulina okupili su se kod Kluba podvodnih aktivnosti Vodomar i pripremili čamce za rafting. Oko 11 sati krenuli smo iz Mrežničkog Briga prema kupalištu u Dugoj Resi. Rafting je održan u humanitarne svrhe. Na gradsko kupalište u Dugu Resu stigli smo oko 2 sata. Tko je imao ronilačko odijelo, mogao je skakati u vodu, ali to nije bilo pravilo jer su neki sudionici raftinga skakali u Mrežnicu i bez ronilačkog odijela.
Lina Škot, 5.b
