Upoznajte novu pedagoginju škole
Razgovorom do rješenja
Monika Mihalić Vranešić nova je pedagoginja škole. Pohađala je Opću gimnaziju Karlovac i Filozofski fakultet u Rijeci. Završila je dvopredmetni studij Hrvatskog jezika i književnosti te Pedagogije. Nakon godinu dana stručnog usavršavanja i kratkog perioda rada kao zamjena, ovo joj je prvo službeno radno mjesto pedagoga u školi.
Prije ovoga radnog mjesta, pedagoginja je bila učiteljica Hrvatskog jezika u PŠ Bosiljevo. Brzo se prilagodila na rad i novu sredinu. Također nam je priopćila kako joj je ovih prvih mjesec dana u školi bilo vrlo turbulentno. Nije očekivala takav početak. Prvoga dana ove školske godine imala je susret s policijom zbog problema učenika u školi, no stanje se s vremenom popravljalo i nada se da će se tako nastaviti. Sve probleme pokušava riješiti razgovorom s učenicima, roditeljima ili vanjskim suradnicima. Zato poziva sve učenike, ukoliko imaju bilo kakav problem, da se slobodno jave.
Osim rješavanja problema učenika, pedagog mora planirati godišnji plan i program škole zajedno s ostalim djelatnicima. Mora voditi razgovore s djecom prije upisa u školu, organizirati sistematske preglede, voditi brigu o redu u školi i još mnogo toga. Najviše od svega voli organizirati i sudjelovati u raznim projektima, radionicama i slično. Također nam je otkrila da joj je “najdosadniji” dio posla pisanje dokumentacija i zapisnika.
Nakon napornog radnog dana kod kuće se voli opustiti uz filmove i čitanje raznih knjiga. Najdraži film, a ujedno i knjiga joj je Harry Potter kojeg bi preporučila svima. Uz to, ukoliko pronađe dodatnog slobodnog vremena, voli prošetati ili planinariti. Jako voli putovati.
Za kraj, pedagoginja je dala savjet svim osmašima: “Ukoliko nemate plan za upis u srednju školu, upišite školu koja će vam omogućiti odlazak na fakultet kako bi imali više vremena za odabir struke.” Pedagoginji želimo puno sreće i što uspješniji rad u našoj školi!
Ivano Livojević, 8. a
Predstavljamo novu profesoricu povijesti
Sviđa mi se učenička moda
Kristina Golubić Kitić predaje povijest u našoj školi od početka ove školske godine. Postavili smo joj par pitanja te saznali mnoge zanimljivosti o njoj.
Kako to da ste se odlučili za posao profesorice povijesti?
Cijeli život me to zanimalo još od osnovne i srednje škole. Sviđali su mi se moji profesori, što iz srednje, što iz osnovne škole.
Koje škole ste pohađali?
U osnovnu školu sam išla u OŠ Švarča , a u srednju školu u Gimnaziju Karlovac.
Radite li u još kojoj školi?
Ne, trenutno sam samo ovdje.
U kojim školama ste do sada predavali?
Radila sam u jednoj ogulinskoj osnovnoj školi, u OŠ Netretić, u Skakavcu te u Medicinskoj školi u Karlovcu.
Koji dio posla Vam je omiljen, a koji malo manje omiljen?
Najviše volim rad s vama (s učenicima), a najmanje gomilu papirologije.
Kako Vam se sviđa naša škola? Što mislite o kolegama, učenicima itd.?
Sve mi se sviđa, i kolege i učenici, a pogotovo učenička moda.
Imate li van posla neke hobije ili zanimanja?
U slobodno vrijeme čitam, planinarim i putujem.
Preporučujete li kakvu knjigu, film, seriju…?
Od knjiga bih definitivno preporučila ”Trči, ne čekaj me!“ od Bojane Meandžije. Više volim knjige i čitanje nego filmove.
Imate li neki savjet što se tiče učenja povijesti?
Rad, red, disciplina i kontinuiranost. Nakon svakog sata sjesti, naučiti to, proučiti što se radilo na satu, ponoviti i problema nema.
Doroti Šeketa, 8. a
Predstavljamo novog učitelja fizike Josipa Karasa
Kolektiv je odličan, a djeca još bolja
Josip Karas novi je učitelj fizike u našoj školi. Intervjuirali smo ga i saznali ponešto o njemu, između ostalog i kako komentira neprimjereno ponašanje pojedinih učenika za koje smo čuli ovih dana.
Učitelj Karas pohađao je Osnovnu školu Banija, Gimnaziju Karlovac i Prirodoslovno- matematički fakultet u Zagrebu. Kada je bio mali, imao je klasične dječje želje. Jedno vrijeme u vrtiću htio je biti astronaut. Kasnije se pronašao u fizici i prirodoslovnim predmetima koji su ga uvijek više zanimali i išli mu bolje od društvenih predmeta. Tek je završio fakultet i ovo mu je prvo radno mjesto. Uz našu školu predaje i u našoj Područnoj školi Bosiljevo te u Osnovnoj školi Netretić i Osnovnoj školi Generalski Stol. Za kolektiv u školi kaže da je odličan, a djeca još bolja. Dodaje kako je u odnosu na ostale škole u kojima radi naša veća, razredi su veći, atmosfera i učenici su aktivniji.
Hobiji učitelja Karasa su vožnja bicikla, trčanje, a voli otići i na planinarenje. U slobodno vrijeme je atletski sudac, starter pa i starta utrke. Pitali smo ga o njegovim navikama čitanja. Ovako je to opisao: „Iskreno, slabo čitam. Čitam novosti i vijesti po portalima. S knjigama sam jako slab, više volim filmove.˝ Preporučio je SF film Inception (Početak). Od glazbe sluša sve i svašta, ovisno o društvu, nema svoj izbor. Sluša Otvoreni radio i sve vrste glazbe mu se sviđaju. Na nedavne događaje u našoj školi nije imao previše komentara. Rekao je samo kako je upućen što se događa i da je takvo ponašanje neprimjereno, pogotovo za taj uzrast.
Pitali smo učitelja što poručuje učenicima. „Uključite se u rad na satu jer tako najviše naučimo. Koncepti se najbolje obrade na satu uz neki pokus. Bit će lakše razumjeti sve ostalo“, kaže učitelj.
Lea Borovac, 8. a
Predstavljamo učiteljicu razredne nastave Andreju Bišćan
Od malena sam znala da ću biti učiteljica!
Učiteljica Andreja Bišćan trenutno predaje 3.b razredu. Prije toga je predavala u OŠ Turanj, OŠ „Vladimir Nazor“, OŠ Barilović i još nekoliko njih. Predavala je i Informatiku i Glazbenu kulturu.
Kao djevojčica se divila svojoj dragoj i brižnoj učiteljici Ireni Lukežić koja radi u OŠ Turanj, voljela se igrati škole što ju je kasnije potaklo da postane učiteljica. Pohađala je Trgovačko-ugostiteljsku srednju školu, a studirala na Učiteljskom fakultetu u Gospiću. Najdraži predmet čak i danas joj je Hrvatski jezik.
Učiteljica Andreja nam je rekla da u vezi svog posla ne bi ništa mijenjala jer uživa u radu s djecom. Najdraže joj je kad primijeti napredak kod učenika. Kaže da uz djecu stalno uči nove stvari. Najteži dio posla joj je ocjenjivanje. Voli isprobavati nove stvari, tehnologiju i terensku nastavu, kazališta, kina.
Obožava knjige i čitanje, kaže da je stalno u gradskoj knjižnici. Nedavno je pročitala triler Muza Jessie Burton. Inače voli fantastiku i u djetinjstvu je obožavala Harryja Pottera i Gospodara prstenova. Uz čitanje, učiteljica Andreja voli u slobodno vrijeme boraviti u prirodi i šetati.
S drugim učiteljima u školi se dobro slaže i kaže da su svi jako susretljivi. Ravnateljica joj je super, kreativna i smatra da dobro brine o školi.
Lucija Senna Božičević, 7. a
Razgovor s učiteljicom informatike Lucijom Car
Informatika krije mnoge zanimljivosti
Učiteljica Lucija Car radi u našoj školi već više od godinu dana. Od ove školske godine predaje učenicima prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda. Posebno je zadovoljna jer je i sama pohađala ovu školu.
Učiteljica Lucija oduvijek živi u Dugoj Resi. Kao dijete obožavala je sport (i dan danas ga voli, posebice odbojku) pa joj je tako najdraži predmet u osnovnoj školi bio Tjelesna i zdravstvena kultura, a kao najgori predmet izdvojila je Povijest.
Kao dijete nije točno znala što bi htjela biti kad odraste. Tijekom osnovne škole imala je svoj „imaginarni“ razred kojem je „predavala“ kao profesorica hrvatskog jezika. Maštala je i o tome kako će biti slavna pjevačica, htjela je učiti balet. Tijekom srednje škole zavoljela je kriminalističke serije zbog kojih je htjela upisati kriminalistiku, ali to je, kako sama kaže, “bila samo fantazija”. Pošto je bila odličan učenik, nije bilo problema upisati se u dugorešku gimnaziju i Filozofski fakultet u Rijeci gdje je studirala informatiku i hrvatski jezik.
Pitali smo učiteljicu kako joj se svidjela online nastava. Kaže da joj je draža škola uživo jer se tijekom virtualne nastave događalo puno tehničkih poteškoća.
U slobodno vrijeme voli čitati. U djetinjstvu joj je najdraža knjiga bila Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Ipak joj je najdraža aktivnost druženje s obitelji. Učenicima preporučuje knjigu Kako programirati 20 igrica u Scratchu. Voli domaću glazbu, posebice klapsku.
Nije joj teško biti učitelj, smatra da je važna dobra organizacija. Želi pokazati djeci da informatika nisu samo videoigre, već da ona krije mnoge zanimljivosti.
Dora Kožul, 6.a
Razgovor s učiteljicom fizike Valentinom Đurin
Sjesti i zagrijati stolicu
Valentina Đurin, profesorica fizike, počela je nedavno predavati na našoj školi. Rado se odazvala pozivu na razgovor i odgovorila na naša pitanja.
Učiteljica Valentina je studirala fiziku zato što joj se od osnovne škole fizika svidjela kao predmet i što je imala dobre učitelje i učiteljice u osnovnoj i srednjoj školi. Zanimalo ju je što i kako se događa u našem svakodnevnom životu, npr. što se dogodi kada upalimo svjetlo, kada bacimo loptu i koje se sile upotrijebe. Voljela je fiziku u osnovnoj i u srednjoj školi, a predavati voli još i više. Dobro se snalazi s djecom jer je od malih nogu okružena njima.
Prije godinu i pol predavala je u OŠ Vladimir Nazor kao profesorica tehničke kulture, cijelu prošlu godinu u Karlovcu u Mješovitoj industrijsko-obrtničkoj školi kao profesorica fizike te u Šumarskoj školi kao profesorica informatike.
Sada predaje u našoj školi i sviđa joj se. Dobro se snalazi. Nije se još „skompala“ s učiteljima jer vrlo kratko tu radi. Studirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, smjer fizika i tehnika. Kada završiš taj fakultet, možeš biti profesor/ica fizike, informatike i tehničkog u osnovnoj školi. Naravno, imala je podršku i to veliku, prvo od roditelja, zatim od dečka te ostale obitelji i prijatelja.
Što se tiče organizacije nastave za vrijeme koronakrize, kaže da razumije situaciju, ali svakako bi radije imala nastavu u kabinetu, pošto mora nositi sav pribor potreban za nastavu iz učionice u učionicu. Najdraži joj je način učenja licem u lice zbog toga što se tako lakše izvode pokusi i lakše uči fizika. „Moj savjet učenicima je – sjedni i zagrij stolicu!“ rekla nam je profesorica Valentina.
Što se tiče života izvan škole, učiteljica Đurin voli sport, boraviti u prirodi i obožava životinje. Trenirala je gimnastiku, ples i odbojku. Ima puno nećaka i nećakinja te se s njima voli družiti. Voli društvene igre, ne digitalne već one poput “Čovječe, ne ljuti se!” i sl. Voli čitati knjige, nema određenu najdražu knjigu jer ih je mnogo pročitala. Voli kuhati i najviše peći kolače. Sviđa joj se pop glazba koja se najčešće pušta na radiju. Omiljena joj je pjevačica Pink.
Ivano Livojević, 6.a
Razgovor s vjeroučiteljem Tomislavom Ateljom
Budite dobri ljudi
Vjeroučitelj Tomislav Atelj predaje od ove školske godine vjeronauk u šestim, sedmim i osmim razredima. Studirao je u Đakovu i Zagrebu. Živi u Zagrebu. Do sada je radio u OŠ Turanj, Prirodoslovnoj školi Karlovc i u Mješovitoj industrijsko-obrtničkoj školi u Karlovcu. U razgovoru s učiteljem saznali smo mnoge zanimljivosti iz njegovog života.
Jeste li oduvijek živjeli u Zagrebu?
Odrastao sam u Turopolju, u Velikoj Gorici. U Zagreb sam nedavno doselio, prije par mjeseci.
Je li Vam teško putovati na posao?
Gušt mi je putovati. Ponekad je naporno, ali ako volite svoj posao, onda ćete to lakše prihvatiti.
Vrlo kratko radite u našoj školi, jeste li se posebno sprijateljili s nekim od kolega?
Prije svega sam se povezao sa svojom kolegicom Dijanom, jer najviše surađujemo. S kolegom Matom Merđanom također, s obzirom da je on satničar.
Koji Vam je bio najdraži predmet u osnovnoj školi?
Tjelesni mi je bio najdraži. Volio sam najviše kolektivne sportove, košarku, nogomet.
Što ste htjeli biti kada ste bili mali?
Pa, iskreno, kao mali još nisam razmišljao o tome što bi htio biti.
A jeste li ste ikada mislili da ćete postati vjeroučitelj?
Ne, do četvrtog razreda srednje škole nisam ni razmišljao o tome. Jednostavno su se stvari počele slagati u tom smjeru. Ne žalim što sam izabrao taj put i mislim da je to put koji mene čini sretnim.
Koji predmet u školi nikada niste voljeli?
Pa ima ih i više, a najteže mi je išla matematika, ali ne zato što je ona bila teška nego zato što sam uvijek bio kampanjac. Jer kad ne radiš redovito, skupi se gradiva i ne možeš to sve pohvatati. Jer gradivo je logički povezano i kada izgubiš nit, onda je teško to nadoknaditi. I kemija mi nikako nije išla.
Što vam je najteže u Vašem poslu?
Pa, najteže je držati disciplinu u razredu i mir.
Koristite li više digitalni način učenja ili uz pomoć knjige?
Nastojim kombinirati i jedno i drugo, ali dosta volim koristiti video materijale i crtiće, filmove ubaciti u nastavu. Ali, pokušavam ne ostati samo na tome, nego da dam malo više i da vam pokušam približiti što je nama kršćanima važno, a to je uvijek izazov.
Što očekujete od svojih učenika?
Da budu dobri ljudi. Znanje ishlapi, to je nešto što je prolazno. Ništa ne vrijedi ako nismo dobri ljudi. To je vrijednost vjeronauka, i do toga mi je stalo, da vam pokušam približiti kako da budete dobri ljudi. To je moja misija, kao vjeroučitelja, da vam prenesem da se dobar čovjek može biti i da vrijedi biti.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Prije par mjeseci počeo sam trenirati jednu borilačku vještinu koja se zove Krav Maga. Volim, naravno, kada imam vremena otići i na misu. Nedavno sam se prijavio za volontiranje u udruzi za autizam.
Volite li čitati u slobodno vrijeme?
U zadnje vrijeme manje čitam, što mislim da je vrlo loše. Mislim da je dobro svaki dan nešto pročitati jer na taj način nam se vokabular širi, puno lakše možemo drugima izreći svoje misli. Čitanjem sebe obogaćujemo i izgrađujemo svoje stavove, tako da ne može bilo tko vama manipulirati.
Imate li neku najdražu knjigu?
Uf, pa u zadnjih nekoliko godina sam u ovoj duhovnoj literaturi, knjige određenih svetaca. Evo, meni je jako bliska jedna duhovnost koja se zove Karmelska duhovnost i knjige Sv. Ivana od Križa. To su knjige koje su meni osobno puno pomogle u životu.
Volite li putovati?
Volim putovati. Doduše, u zadnje vrijeme slabo putujem, ali bih stvarno volio. Kad putujem, gledam da ne putujem samo van, jer mislim da je prvo jako dobro Hrvatsku upoznati. Imao sam prilike Italiju upoznati, u Austriji sam živio neko vrijeme. Volio bih i Španjolsku proputovati.
Koju vrstu glazbe volite slušati?
Volim duhovnu i domaću glazbu, najviše Olivera, Gibonija, Grašu, Kiću Slabinca…
Imate li neku poruku za učenike?
Da, da se trud i rad isplati. Imajte pozitivan stav prema školi jer vam škola može biti jedno veliko bogatstvo, kako druženja, upoznavanja, prijateljstva tako i znanja. Pomaže vam da budete bolji čovjek, obrazovaniji čovjek, da možete upisati srednju školu koju želite.
Tena Kušan, 6.a
Svestrana učiteljica informatike – Marija Draganjac
Nakon jednogodišnje pauze u našoj školi Informatiku ponovno predaje profesorica informatike i matematike – Marija Draganjac. Jednu školsku godinu provela je obavljajući dužnost v.d. ravnateljice Srednje škole Duga Resa.
Učiteljica se rado odazvala pozivu na razgovor. Prvo smo ju upitali kako joj je raditi u našoj školi. Kaže da joj je jako lijepo. Posebno joj se sviđa kabinet informatike. Za učenike kaže da su za vrijeme nastave jako dobri, da prate nastavu i da izvršavaju svoje obaveze. Na odmoru su malo živahni, ali to ne prelazi granice lijepog ponašanja.
Učiteljica Draganjac jako voli raditi s učenicima. Sviđa joj se kad primijeti kod učenika „aha efekt“, kada učenici nešto shvate i to zbog toga što ih je ona to naučila. Završila je studij informatike i matematike. Za informatiku se odlučila jer se cijeli život koristi računalom, a za matematiku se odlučila u 5. razredu zbog njezine tadašnje profesorice. Zapravo je još kao djevojčica u svakoj mogućoj igri glumila učiteljicu. Završila je Srednju školu Duga Resa. Za vrijeme cijelog školovanja bila je odlična učenica.
Pitali smo učiteljicu što ona, kao stručnjak, misli o opasnosti ovisnosti o ekranima koja se u zadnje vrijeme sve češće spominje. Učiteljica smatra da je suvremena tehnologija dobra ako ju se koristi na dobar način i kaže da su zato učitelji tu kako bi naučili učenike kako umjereno koristiti tehnologiju i tako si pomoći u učenju. Njezin moto je: “Koristiti tehnologiju, ali ne previše.” Vrijeme pred ekranima najpametnije je ograničiti na pola sata do sat vremena dnevno. Dobro je da si učenici tehnologijom pomognu ako negdje zapnu i ako nešto ne znaju.
Učiteljica nam je rekla da je majka dvije male djevojčice i da s njima provodi puno vremena. Ali, uz to radi i kao urednica u izdavačkoj kući ,,Alfa”. Koordinator je za izradu udžbenika iz matematike i informatike prema novom kurikulumu te sad radi i udžbenike za srednju školu. Uz sve to, profesorica Marija voli i pjevati, a prije nego što su se rodile njezine djevojčice bila je članica zbora. Voli izrađivati nakit i kuhati. Kuhanje ju jako opušta i voli raditi kolače i torte te se naziva slastičarom svoje obitelji. Jako voli čitati i gledati filmove, ali sada ne stiže baš sve to. Film koji joj se urezao u sjećanje je ,,Dobri Will Hunting” i ,,Društvo mrtvih pjesnika”. Najdraža knjiga joj je ,,Mali princ”. Kod kuće učiteljica ima dva psića, zovu se Snupi i Kali. Voli klasičnu glazbu, ali i rock i pop. Nema najdražu pjesmu i sada se ne bavi sportom, ali prije se bavila planinarenjem što sad ne stigne zbog svih obaveza koje ima.
Luna Šeketa, 8.b
Predstavljamo prof. Tajanu Sentigar Pogačić
U školi je lijepo raditi
Profesorica hrvatskog jezika Tajana Sentigar Pogačić počela je raditi u našoj školi početkom ove školske godine. Prije je predavala hrvatski jezik u OŠ Dubovac godinu dana, i zadnjih trinaest godina u OŠ Žakanje.
Posao profesorice počeo ju je privlačiti još u srednjoj školi. Nakon puno promišljanja zaključila je da je lijepo raditi u školi i upisala Filozofski fakultet u Rijeci. Pohađala je OŠ Slave Raškaj u Ozlju te Ekonomsko- turističku školu u Karlovcu. Učiteljica voli klasike, knjige koje su dobre i prepoznatljive svima, koje su u lektiri za srednju školu, pogotovo ruske pisce.
Živi u Karlovcu. Hobi joj je pjevanje, ali se pjevanjem ne bavi aktivno. Na pitanje kako vam se čini ova škola, učiteljica odgovara: „Škola je lijepa, uređena, učenici su ugodni, kolege su dobri, pristupačni. „
Mislav Halar, 7.a
Školski list učenika 