Učenici

Udaraljke, džudo, knjige

Rosa Magličić učenica je petog razreda naše škole. Za sebe kaže da je „udaraljkašica“, trenira džudo te voli čitati i provoditi vrijeme u prirodi. Saznali smo kako stiže sve obaveze i koja je tajna sviranja udaraljki.

Sviranje udaraljki bila je mamina preporuka. Otišla je na audiciju i jako joj se svidjelo. Za ove instrumente se odlučuje manji broj djece. U udaraljke spadaju bubnjevi, vibrafon, marimba i još mnogi. Uči svirati u Glazbenoj školi Karlovac i profesor joj je Karlo Kralj. Počela je ove školske godine. Brzo je naučila i s glazbenom školom imala je već dva koncerta. U budućnosti htjela bi osnovati bend. „Svirati udaraljke nije teško, samo treba uhvatiti tempo.“

Džudo također trenira od početka školske godine. Trenutno je na bijelo-žutom pojasu, a cilj joj je doći do crnog pojasa.

Raspored joj je stalno pretrpan, ali sve stigne. Džudo ima tri puta tjedno navečer, sviranje popodne dva puta tjedno i školu ujutro. U školi voli glazbeni, engleski i likovni, a ne tako dragi su joj hrvatski, priroda i tehnički.

Za kraj poručuje: „Ako vam se nešto sviđa i ako stvarno želite ostvariti neki uspjeh, samo idite dalje, nemojte odustati iako je jako teško.“

Lea Borovac, 8.a


Razgovor s gimnastičarkama Alani i Majdom

Gimnastika je težak, ali zabavan sport

Alani Butorac i Majda Vukovčan učenice su 5. a razreda. Obje imaju 11 godina i treniraju gimnastiku u Gimnastičkom klubu “Filip Kok-Fićo” Duga Resa. Osim gimnastike, Alani voli provoditi vrijeme sa svojim psom Charliem i s obitelji. Majda voli provoditi vrijeme u prirodi.

Kad ste počele trenirati gimnastiku?

Majda: Počela sam trenirati gimnastiku s pet godina, 2017. godine. Već kao maloj mi se jako svidio taj sport.

Alani: Treniram od rujna 2021 godine. Počela sam trenirati jer sam gledala film o gimnastici i taj sport mi se jako svidio.

Kakvi su treninzi? Koliko su česti? Koji vam je najdraži dio treninga?

Majda: Treninzi su ponekad teži, ponekad lakši. Imamo treninge dva puta tjedno po sat vremena. Najdraži dio treninga mi je dio kada učimo nešto novo.

Alani: Treninzi se sastoje od tri dijela. Zagrijavanje, snaga i podjela u grupe kad uvježbavamo neke gimnastičke elemente. Taj mi je dio najdraži.

Tko vam je trenerica? Je li stroga? Treba li biti?

Alani: Naša trenerica Tjaša Lekšan nije stroga . Mislim da ne bi trebala ni biti.

Majda: Trenerica nije stroga, ali ponekad treba biti stroža.

Tko vam je uzor?

Majda: Uzor mi je svaki uspješan sportaš.

Alani: Uzor mi je trenerica.

Kako biste opisale svoj sport? Koja je oprema potrebna za gimnastiku?

Majda: To je jedan od težih sportova zato što trebaš imati puno snage i trebaš biti strpljiv dok nešto savladaš, na primjer salto ili zvijezdu na gredi.

Alani: Gimnastika je težak, ali zabavan sport. Osnovna oprema gimnastičarke su majica i tajice, a za natjecanje gimnastički triko.

Što vam je bilo najteže savladati i zašto?

Majda: Najteže mi je bilo savladati salto zato što trebaš napraviti kolut u zraku i trebaš se dočekati na noge.

Alani: I meni je najteže bilo svladati salto jer moraš skočiti visoko i brzo se zavrtjeti.

Jeste li ostvarile kakve uspjehe ? Koji su to?

Majda: 2021. godine kao grupa smo osvojili 2. mjesto na Memorijalu “Eduard Dol”. 2022. sam osvojila 3. mjesto (pojedinačno). Obje medalje osvojila sam na natjecanju u skokovima na malom trampolinu.

Alani: Za mene je uspjeh što sam savladala hodanje na rukama u stoju i salto. Osvojila sam grupnu medalju na natjecanju iz skokova na malom trampolinu (3. mjesto) Pojedinačno sam osvojila 1. mjesto (isto na natjecanju u skokovima na malom trampolinu).

Mia Srakočić, 5.a


RAZGOVOR: Ivano Livojević, novi ‘mali gradonačelnik’

DESNA RUKA GRADONAČELNIKU

Ivano Livojević

Ivano Livojević, učenik 7.a razreda, izabran je za Malog gradonačelnika Duge Rese. U razgovoru je otkrio kako izgledaju sjednice Dječjeg gradskog vijeća, što to znači biti „mali gradonačelnik“, i još mnogo toga.

Što učenici rade kada dođu u Gradsku vijećnicu?

Svaki put, naravno, imamo dnevni red. Zadnji put smo razgovarali o tome kako Duga Resa pokušava dobiti znak (koji bi se nalazio kod ulaza u grad) na kojem bi pisalo: “Duga Resa, grad prijatelj djece.” Govorimo i o načinima kako bi se mogao poboljšati život Duge Rese, o problemima u školi te budućim radionicama za djecu.

O čemu si ti govorio na sjednicama?

Mi smo iz naše škole komentirali o promjenama koje je unijela naša nova ravnateljica. Zapravo, svi su zadovoljni.

Jesi li i ti zadovoljan s novom ravnateljicom?

Jako sam zadovoljan. U školi je puno opuštenije, a posebno sam zadovoljan zato što je ravnateljica Marina Brozović bila moja učiteljica u nižim razredima.

Kako si se osjećao kada su te izabrali za ‘malog gradonačelnika’?

Svi smo se manje-više kandidirali jer vrijedno je probati, nemaš što izgubiti. Bilo je napeto između mene i još jedne kandidatkinje, ali stariji pobjeđuje pa je bilo očekivano.

Jesi li sretan što si postao ‘mali gradonačelnik’?

Naravno da jesam.

Kada ti počinje mandat?

U petome mjesecu.

Što zapravo znači biti ‘mali gradonačelnik’? Tko je to?

On je desna ruka gradonačelniku. Zapravo slično gradonačelniku samo što ‘mali gradonačelnik’ brine o učenicima i školama. On predvodi sjednice, a probleme rješava zajedno s gradonačelnikom.

Imaš li planove što ćeš napraviti u svom mandatu?

Imamo puno toga za napraviti. Planiramo dječja natjecanja na adventu. Sada je u tijeku likovni natječaj  za dječji grb grada Duge Rese i fotografski natječaj koji poziva učenike da prikažu fotografijom na koji način prepoznaju Dugu Resu.

Koliko često imate sjednice?

Kada god je potrebno.

Moraš li se pripremati za sjednice?

Kada nam najave sjednicu, dobijemo dnevni red pa razmišljamo o čemu ćemo raspravljati.

Što bi htio promijeniti na našoj školi?

Promijeniti ne želim ništa. Samo bih htio da se sportska dvorana što prije izgradi.

Što ti je najbolje na školi?

Sviđa mi se prostor sam po sebi, osjećam se vrlo ugodno u njoj. Sviđa mi se što su dodali stolice na hodnike i obožavam školsko dvorište.

Treniraš li ti nešto?

Treniram nogomet šest godina u Dugoj Resi. Igram zadnjeg veznog.

Koji ti je najdraži predmet?

Geografija, volim učiti o državama (pogotovo zastavama), ali naravno i atmosfera je opuštenija zbog odlične profesorice.

Koju srednju školu želiš upisati?

Želim upisati Gimnaziju u Karlovcu (opći smjer), ako to bude moguće.

Znaš li možda čime bi se htio baviti u životu? I jesi li ikada razmišljao da postaneš profesionalni igrač nogometa?

Za sada još ne znam. Naravno, san mi je postati profesionalni igrač nogometa.

Želiš li biti gradonačelnik jednog dana? I smatraš li da je to težak posao?

Ne vidim se u tome, ne. Težak posao definitivno jest.

Kada bi bio gradonačelnik, što bi promijenio u Dugoj Resi?

Pokušao bih poboljšati sportske klubove, uredio bih igrališta i kupališta.

Planiraš li ostati u Dugoj Resi?

Da, mislim da planiram.

Imaš li kakav savjet kako biti odličan učenik?

Treba slušati na satu jer je onda kod kuće lakše učiti. Puno pomaže ako si prisutan na satu. Jednom sam bio bolestan dva tjedna i kada sam se vratio u školu, osjećao sam se kao na prvi dan škole.

                                                                     Dora Kožul, 7.a


PRVI U ŽUPANIJI NA NATJECANJU IZ INFORMATIKE

Matej Mihalić učenik je 8.a razreda OŠ “Ivan Goran Kovačić” Duga Resa.

U slobodno vrijeme voli se družiti s prijateljima na otvorenom, fotografirati, pecati i svirati. Glazbenu školu pohađa pet godina i svira gitaru kod profesorice Doris Brajković. Nedavno je imao koncert u glazbenoj školi i svirao je valcer, etidu itd. Najdraži sport mu je nogomet. Fizika mu je najdraži školski predmet. U školi je odlikaš. O ravnateljici misli sve najbolje te nadodaje da je jako draga. Želi ići u Tehničku školu Karlovac za elektrotehničara. Išao je na natjecanja iz informatike i povijesti, no na natjecanju iz informatike postigao je veliki uspjeh. Od brojnih izvannastavnih aktivnosti Matej se odlučio za aktivnost pod nazivom “Biljke i mi” kod profesorice Tatjane Kovče. Najdraža lektira mu je Vlak u snijegu  Mate Lovraka. Rekao nam je da će mu nedostajati naša škola, njegov razred i pojedini profesori. Mlađim učenicima preporuča da uče na vrijeme.

Lucija Senna Božičević, 7.a


Niko Željković

Nikad ne odustaj

Niko je učenik šestog razreda, ima 12 godina i uspješan je sportaš našeg grada. Bavi se nogometom, redovito ga trenira i igra u slobodno vrijeme.

Niko Željković

Počeo je 2013. godine (s pet godina) u NK Duga Resa 1929 gdje je napravio mnogo uspjeha. Neki od njih su nagrada za najboljeg igrača i najboljeg strijelca na turniru u Delnicama i nagrada za mladu nadu Karlovačke županije u nogometu 2019. godine.

Počeo je trenirati zbog toga što mu je tata za prvi rođendan kupio loptu i volio je gledati nogomet pa je tako i krenuo.

Trenutno trenira i igra u NK Karlovac 1919 i na probi je u GNK Dinamo Zagreb. Prije prelaska u NK Karlovac 1919, bio je i na probi u NK Lokomotiva u Zagrebu. Voli trenirati nogomet i ne planira prestati. Idol mu je Ronaldo, a poruka: „Nikad ne odustaj i uvijek vjeruj u sebe.“

Ivano Livojević, 6.a


GLAZBENA ŠKOLA

Vili Adam Grković

Vili Adam Grković učenik je 6.a razreda naše škole.

Vili Adam Grković

Ide i u Glazbenu školu Karlovac od 2017. godine. Odlučio se za sviranje klarineta jer voli njegov zvuk, ali i zbog Kalamarka, lika iz crtića Spužva Bob. Nastupao je na pozornici u glazbenoj školi.

Svira kod profesora Roberta Pajića. Osim klarineta pohađa predmet pod nazivom Solfeggio. Vježba svaki dan osim vikendom. U glazbenu školu ide po dva sata četiri dana u tjednu.

Ponekad mu je naporno, pogotovo kada ima puno testova u školi.

Tena Kušan, 6.a


Atletičarka Lara

„Na stazi djeluje poput male gazele“

Lara Čadonić, učenica četvrtog razreda, osvojila je zlatnu medalju na atletskom prvenstvu Hrvatske za učenice i učenike od trećih do šestih razreda osnovnih škola. Atletiku trenira godinu dana u Atletskom klubu KA TIM u Karlovcu. Odlučila je trenirati nakon jednog predstavljanja jer su joj se svidjeli treninzi.

Lara Čadonić, u sredini

Najzanimljivije joj je trčanje i skakanje u dalj. Kada trenira, osjeća se opušteno. Ne voli trčati duge staze, kao 800 metara. Trenira ju trenerica Ana Guštin Dragojević. Na natjecanjima u početku ima veliku tremu, ali kada skače u dalj ili počne trčati, nestane trema i osjeća se jako dobro.

Lara je osvojila već mnoge medalje. Najveći uspjeh do sada je zlatna medalja na Prvenstvu Hrvatske za učenice i učenike od trećih do šestih razreda osnovnih škola u rujnu 2018. Tada je pobijedila u utrci učenica četvrtih razreda na 300 metara s odličnim vremenom – 51.54 sekunde.

„Lara ne samo da je brza, već ima i lijep i skladan stil trčanja; na stazi djeluje poput male gazele. Ovom pobjedom 10-godišnja članica AK KA TIM-a još jednom je potvrdila atletski talent, no i vrijednost redovitog i predanog treninga“, kaže trenerica Ana Guštin Dragojević.

Lorena Belavić, 7.a

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s