Kako žive mladi koji su zbog roditeljske potrage za poslom otišli iz Hrvatske
ISELJAVANJE IZ HRVATSKE
U posljednje vrijeme, a posebno u prošloj 2015. godini, sve više osoba iseljava iz Republike Hrvatske, ponajviše u zemlje Europske unije. Kroz medije, ali i iz sredine u kojoj živimo, saznajemo da su brojni hrvatski državljani svoj životni put nastavili u Njemačkoj, Irskoj, Engleskoj, Nizozemskoj i Norveškoj. Samo u našoj školi imamo primjer da se troje učenika zajedno sa svojim obiteljima odselilo u inozemstvo. Intervjue s tim učenicima moguće je pročitati na našoj stranici. Jedan od njih je Roko koji je s bratom i roditeljima odselio u Njemačku. Dino je s obitelji odselio u Englesku, a Mateja u Irsku.
Zapitali smo se zašto se toliki broj ljudi iseljava iz naše države te smo kroz medije istraživali koji su razlozi iseljavanja. Pronašli smo veliki broj članaka na tu temu koji govore da je glavni razlog iseljavanja dugotrajna ekonomska i društvena kriza u Hrvatskoj. Veliki broj ljudi je nezaposlen, teško može preživljavati i prehranjivati obitelj pa mnogi moraju napustiti svoje domove i krenuti u potragu za poslom u nekim drugim državama. Osim ljudi s obiteljima, Hrvatsku napuštaju i mladi, visokoobrazovani ljudi koji također ne mogu dobiti posao za koji su se školovali. U jednom dnevnom listu došli smo do podatka da je njemački Državni zavod za statistiku objavio kako se u 2015. godini u Njemačku doselilo više od 49 000 hrvatskih državljana.
Veliki broj stručnjaka smatra da iseljavanje iz Hrvatske nije dobro jer ju napuštaju mladi ljudi i tako naša država postaje demografski siromašna. Ta tema dominirala je u posljednje vrijeme i među političarima u predizbornoj kampanji, što dovoljno govori koliko je taj problem zastupljen i prepoznat.
Kada svoj rodni kraj i prijatelje moraju napustiti djeca i s roditeljima otići u nepoznato gdje nemaju nijednog prijatelja i ne poznaju jezik, to je svakako veliki teret za njih, ali i za njihove roditelje. Novo okruženje, drugačiji način života svatko od njih proživljava drugačije. Nekima je jako teško, a neki se brzo prilagode. Međutim, ako se pogleda dugoročno, svi se oni nadaju da će kasnije imati bolji i kvalitetniji život te dobar posao.
U situacijama kada se cijela obitelj odluči na iseljavanje pitanje je da li djecu itko pita kako se osjećaju i slažu li se s odlukom roditelja. Međutim, roditelji su ti koji odlučuju za njih jer im nastoje osigurati bolji i ugodniji život. Bez obzira što su takve odluke teške, treba shvatiti i roditelje, ali i djecu.
Mihael Lenard, 7.b
Matea: Australija, Hrvatska, Irska
S učenicom Mateom Rendulić razgovarali smo krajem listopada 2015. godine, nekoliko dana prije njenog odlaska u Irsku. U to vrijeme majka joj je već bila u Irskoj, a djevojčica je živjela s djedom i bakom. Matea je u našoj školi, u 3. b razredu, provela dva i pol mjeseca. Prethodnu školsku godinu provela je u Australiji, u Sydneyju.
Mateji je bilo lijepo u Australiji. „Više se zarađuje i lakše je tamo“, kaže. Nedostaje joj njena najbolja prijateljica. Nije imala problema u svladavanju jezika kada je došla u novu školu. Pošto je u Hrvatskoj završila prvi razred, kaže da joj je u Australiji bilo puno lakše nego drugim učenicima. Škola koju je pohađala veća je od naše, ima preko šesto učenika. U školi dobivaju zadaću jednom tjedno, ponedjeljkom, te imaju vremena do sljedećeg ponedjeljka da je napišu. Knjige i školski pribor ne nose kući, već ostavljaju u školi. U njihovoj školi svi nose uniforme. Nastava počinje u 09:00h, a završava u 15:00h. U školi imaju topli obrok. Nema nekih predmeta koje mi imamo, na primjer glazbena kultura i vjeronauk. Ocjene su od 1 do 5, ali izražene slovima od A do F. A je najbolja ocjena. U školi ima puno računala i u svim učionicama su pametne ploče. Učenici mogu birati razne aktivnosti kojima se žele baviti. Matea je išla na vrtlarstvo.
Matea nam je opisala neke zanimljivosti Sydneya, grada od preko 4 milijuna stanovnika. Najpoznatija atrakcija je Opera House, popularna Školjka. Zanimljiv je i most Harbour Bridge. Grad ima tri botanička vrta, od kojih je najpoznatiji Royal Botanic Gardens. Toranj Sydney Tower je s 305 m drugi po visini u Australiji i treći na južnoj Zemljinoj polutci. Matea nam je objasnila i tko su australski starosjedioci Aboridžini i kako izgleda didžeridu, njihov tradicionalni instrument.
Tijekom svog kratkog boravka u našoj školi, Matea je stekla novu prijateljicu, sakupila pregršt petica i pokoju četvorku. Bavila se malo stolnim tenisom. Pripremala se za putovanje u Irsku i polazak u novu školu.
Magdalena Lenard, 7.b
Razgovor s Rokom Prstecom
Tschus, Roko!
Roko je dječak od trinaest godina koji je pohađao našu školu. Uz to je i bio vrijedan član Redakcije školskog lista Breza. Prošlog ljeta preselio se u Njemačku. U nastavku možete pročitati kako se tamo snašao.
Iz kojeg razloga si se iselio iz Hrvatske?
Moj tata je već dvije godine radio u Njemačkoj pa se i ostatak moje obitelji doselio.
Je li ti bolji život u Hrvatskoj ili Njemačkoj? Zašto?
Meni je baš lijepo ovdje jer mi je sve blizu: bazen, škola, trening… A i okoliš je ljepši. Kuće, vrtovi, parkovi, sve.
Je li školovanje lakše u Njemačkoj ili Hrvatskoj?
Školovanje ovdje je dosta lakše jer imamo manje predmeta, učitelja i obveza. Meni je malo teže zbog jezika, ali se snalazim.
Imaš li osim škole kakve dodatne aktivnosti?
Pa, poslije škole, točnije od 13:00 imam takozvani OGS. To je boravak u školi nakon nastave. Tamo pišemo zadaću, što je meni dobro jer mi se može nešto dodatno objasniti, igramo nogomet ili stolni tenis i bavimo se drugim aktivnostima.
Jesi li stekao puno novih prijatelja ili ti nedostaju prijatelji iz Hrvatske?
Imam dosta prijatelja Nijemaca, ali i iz drugih zemalja poput Sirije, Rusije i Poljske. Naravno, nedostaju mi prijatelji iz Hrvatske, ali se često čujemo preko Skypa pa čak i zajedno igramo igrice.
Imaš li problema s njemačkim jezikom?
Jezik nije težak, ali na satu mi je to malo problem. Tekstovi u udžbenicima su na njemačkom pa kada učim sve moram prevoditi, a to ponekad potraje cijeli dan.
Nedostaje li ti Hrvatska?
Neću lagati, malo da. Ali kada vidim da ovdje mogu završiti dobru školu, imati u budućnosti dobar posao, da ne moram raditi od jutra do mraka, onda mi baš i ne nedostaje.
Što ti je najzanimljivije u Njemačkoj?
Najzanimljivije mi je to da su svi društveni i pozitivni. U školi nema nekoga tko kaže: «Gle, ovaj nema markiranu odjeću ili najnoviji mobitel!» To mi se jako sviđa. Zanimljivo mi je da nema kafića i dućana u svakoj ulici. I još nešto – nedjeljom kao da je odzvonila uzbuna, nema nikoga na ulici, svi su kod kuće. Možeš se komotno šetati posred ulice bez bojazni da će naići auto ili bus.
Želiš li nam još nešto reći?
Bila mi je čast odgovarati na vaša pitanja. I meni netko odgovarao na pitanja kada sam bio u Breza teamu. Nadam se da ću doći u Hrvatsku u vrijeme dok traje nastava pa da se vidimo. Tschus!
Mihael Lenard, 7.b
Lara, hrvatska Kanađanka
Razgovor s Kanađankom hrvatskog podrijetla bio je vrlo zanimljiv. Ona se zove Lara Ivković i jako je sretna i vesela. Imala je jednu godinu kad je odselila u Kanadu. Trenutno živi u Vancouveru, gradu od 700 000 ljudi različitih nacionalnosti. Grad se nalazi na obali Tihog oceana, uz nepregledne plaže. U tom dijelu Kanade ima dosta planina i planinarenja. Zbog toga je popularan sport ,,snowboard“. Vancouver graniči sa SAD-om.
Lara kaže da u Kanadi ima ljudi različitih kultura i religija. Mnogi su zakoni tamo drugačiji, potvrdila je. U Kanadi razvijenija tehnologija i ubrzaniji je način življenja nego kod nas. Kada završiš osnovnu školu, možeš se opredijeliti za ,,college university“ ili za ,,trade school“.
Najviše voli kinesku i grčku hranu, a može birati jer je ponuda hrane vrlo raznolika. U školi je muči gramatika. U Hrvatskoj joj se sviđa priroda, more i to što joj tu živi obitelj. Kaže da bi voljela putovati u Barcelonu, Amsterdam, Berlin i Atenu. Imala je kućnog ljubimca guštera, ali trenutno nema nijednog. Životna želja joj je pronaći dobar posao i lijepi stan.
Sonja Krainović, 6.b
Svašta si možeš priuštiti
Dino Pušić je dvanaestogodišnji dječak, bivši učenik naše škole, koji se prošlog ljeta s roditeljima odselio iz Hrvatske u Englesku. Sada živi u Stevenageu, manjem gradu udaljenom pedesetak kilometara od Londona. Dino se brzo privikao na novu sredinu i sprijateljio s vršnjacima. Postavili smo mu nekoliko pitanja o njegovom novom životu.
Jesi li imao prilike sresti nekoga tko se također odselio iz Hrvatske ?
Jesam.
Što ti se najviše sviđa u Engleskoj ?
Sve, možeš si svašta priuštiti. Na primjer, moji mama i tata su prije par dana otišli kupiti mlijeko i vratili se s televizorom od 106 inča.
Je li te nešto posebno iznenadilo u Engleskoj ?
Iznenadilo me to što te zaustave neki likovi, kada hodaš parkom ili ulicom, da ti pokažu trik. I to se često događa.
Koje ti je jelo najfinije u Engleskoj ?
Zeleni rezanci sa škampima, isto mi se sviđalo i u Hrvatskoj.
Opiši nam svoju novu školu.
U školi imamo doručak i ručak. Pauza za ručak traje jedan sat. Imamo puno izbornih predmeta. Ne pišemo puno i nema puno domaće zadaće.
Nedostaje li ti Hrvatska, dom i prijatelji ?
Naravno, da. Nedostaju mi.
Planiraš li uskoro posjetiti Hrvatsku ?
Da. U trećem mjesecu 2016. godine.
Kako zamišljaš svoju budućnost?
Ne znam, samo znam da želim imati uspješan život.
Dominik Barišić, 6. b
Anamarija: München
Anamarija je četrnaestogodišnja djevojka koja se prije godinu dana odselila iz Hrvatske u Njemačku. Odgovorila nam je na pitanja o načinu života i školovanja u Njemačkoj.
Koliko si godina imala kad si se odselila?
– Imala sam 13 godina.
Koji je bio razlog odlaska iz Hrvatske?
– Moja mama je rođena i odrasla u Münchenu pa se nakon rastave braka vratila u Njemačku zbog boljeg posla.
Koliko ti je vremena trebalo da se privikneš na novu sredinu?
– Tri mjeseca.
Jesi li imala problema s jezikom?
– U početku jesam, ali brzo sam ga svladala jer je okolina govorila njemački.
Jesi li se brzo sprijateljila s vršnjacima?
– Tek u drugom polugodištu školske godine.
Opiši nam sustav školovanja u Njemačkoj.
– Od 1. do 4. razreda je niža škola, a nakon te četiri godine, prema vašem se radu odlučuje hoćete li ići u gimnaziju (najbolju školu) ili realschule (srednje dobra škola) ili hauptschule (slabija škola). Ja sam trenutno u razredu koji se zove übergangsklasse u koji se inače ide 2 godine kako bi se naučio jezik. Uskoro pišem testove po kojima će se procijeniti u koju ću školu ići. To se događa budući da sam nova, a u razredu nas je mnogo. Nemamo malih odmora tijekom nastavnog dana, nego samo veliki odmor nakon svaka 2 sata nastave.
Jesi li imala prilike susresti nekoga tko se također odselio iz Hrvatske?
– Jesam, ima mnogo učenika u mojoj školi koji su došli iz Hrvatske, BiH ili Srbije.
Kakva su cijene u trgovinama? Jesu li proizvodi jeftiniji ili skuplji nego u Hrvatskoj?
– Ovisi o tome što se kupuje, ali hrana je jeftinija.
Koje ti je najdraže jelo i piće koje si okusila u Münchenu? Sviđa li ti se kultura tamošnjih ljudi?
– Hrana je dosta ukusna i raznolika, a najdraže jelo su mi vafli, a piće AriZona Tea. Kultura mi se sviđa. Svatko ima svoj stil i svatko je svoj.
Jesi li se promijenila otkako si u novoj sredini?
– Jesam, ali tinejđžeri se mijenjaju i često prolaze kroz različite faze.
Nedostaju li ti prijatelji i dom u Hrvatskoj?
– Ne baš. Nedostaje mi samo par prijateljica, ali se i dalje viđamo i čujemo.
Planiraš li uskoro posjetiti Hrvatsku?
– Često sam u Hrvatskoj na praznicima. Dolazim ponovo za nekoliko tjedana i ostajem do kraja ljeta.
Što ti se najviše sviđa u Njemačkoj? U čemu primjećuješ razlike u odnosu na život u Hrvatskoj? Je li te nešto posebno iznenadilo?
– Nema previše razlika. Posebno mi se sviđa to što se ovdje održava mnogo koncerata, tako da idem na sve koncerte glazbe koju volim i često slušam.
Kako zamišljaš svoju budućnost?
– Planiram završiti školu, upisati fakultet i studirati novinarstvo.
Anđelina Fudurić, 6.b
Školski list učenika 