Istražujemo

Mediji i slobodno vrijeme

Jesmo li zaista ovisni o ekranima

Koliko ste puta danas bili na  internetu? Prebrojite svaki put kad ste koristili svoj pametni telefon, tablet ili računalo. Dodajte televizijske programe ili filmove koje ste streamali. Kladim se da ste se izgubili u brojanju! Danas se često govori o prekomjernom korištenju interneta, o ovisnosti o ekranima. Ljudi hodaju ulicama s telefonima ispred sebe, u kafićima ne razgovaraju već tipkaju po mobitelima, djeca se sve manje igraju vani, a zabavu traže u virtualnom svijetu. U našoj školi je zabranjeno koristiti mobitel, osim u hitnim slučajevima ili za potrebe nastave uz odobrenje učitelja. Nekim učenicima je teško izdržati bez mobitela za vrijeme nastave i na odmorima. Koriste svaku priliku kada ih ne gledaju učitelji, provjeravaju poruke, društvene mreže, igrice.

Ispitali smo 174 učenika i 19 učitelja

Sve ovo nas je potaknulo da na sastanku uredništva školskog lista odaberemo temu za istraživanje Internet, suvremena tehnologija i naše slobodno vrijeme. Zanimalo nas je koje društvene mreže koriste učitelji i učenici, koliko sati dnevno provode na internetu, koje sadržaje prate, bave li se i drugim aktivnostima u slobodno vrijeme, koriste li internet za učenje, igraju li igrice i koje. Ispitali smo 174 učenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda i 19 učitelja. Osim toga, zamolili smo za razgovor i psihologinju Valentinu Ričković iz Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Karlovačke županije. Objasnila nam je kako prekomjerno korištenje interneta može postati ovisnost i savjetovala kako to možemo spriječiti.

Prvo pitanje u našoj anketi bilo je: „Kako najradije provodiš slobodno vrijeme?“ Utješno je da 92% učenika često ili vrlo često provodi slobodno vrijeme u krugu obitelji. 83% učenika najradije provodi vrijeme koristeći pametni telefon. Tek 29% učenika izjavljuje da često ili vrlo često čita. Najmanje se slobodnog vremena provede u kinu

87% učenika ima računalo, a čak 93% pametni telefon. Najpopularnije mreže su YouTube (97%) i Instagram (66%). Na pitanje kojim se  računalnim sadržajima bave, učenici odgovaraju često ili vrlo često društvenim mrežama (79%), akcijskim igrama (52%), najmanje poučnim sadržajima (32%) i sadržajima koje sami izrađuju (19%). Učenici sve manje gledaju televiziju, a na internetu najviše vole gledati popularne youtubere (79%). Samo 24% učenika prati poučne sadržaje na internetu. Učenici najčešće sadržaje na internetu gledaju sami, u tjednu u prosjeku do 22 sata, a vikendom i duže. Neki učenici surfaju do jutarnjih sati. U prosjeku provedu dva do tri sata online, a čak 25% učenika provodi online više od pet sati dnevno.

Što se tiče učitelja, 42% ih provede manje od jednog sata dnevno online, a ostali su na internetu od tri do osam sati. Za razliku od učenika, samo ih 15% koristi Instagram, a 52% Facebook. Mnogi koriste YouTube (73%) i Whatsapp (63%). 21% učitelja ne koristi informacijsko komunikacijsku tehnologiju u nastavi, a ostali najviše koriste za prezentacije, kvizove i video.

Odrasli su odgovorni

Neosporno je da moderna komunikacijska tehnologija ima mnogo dobrih strana. Pruža nam poučne sadržaje, zabavlja nas, omogućava komunikaciju s udaljenim prijateljima ili rođacima. Možemo lako saznati što se događa upravo sada,  uživo pratiti što nas zanima, upoznati zanimljive ljude koje inače ne bismo mogli upoznati, saznati mnoštvo korisnih informacija u trenutku. Tu su još e-knjige, online kupovina i prodaja, e-Dnevnik, usluga e-Građanin, internet bankarstvo i još mnogo toga

Međutim, moderna tehnologija ima i mnoge zamke. Većina ljudi izgubi pojam o vremenu surfajući internetom. Evo, neki dan sam tražila podatak za domaću zadaću i mislila sam da ću biti gotova za petnaest minuta, ali sam, klik po klik, završila na YouTubeu  i izgubila nekoliko sati sve dok se nisam sjetila da moram ići na trening. Ima još loših strana interneta i moderne tehnologije, koje ovdje nismo posebno razmatrali, kao što su zloporaba osobnih podataka, pornografski sadržaji, elektronsko zlostavljanje, zlonamjerni sadržaji raznih vrsta.

Rezultati ankete provedene među učenicima pokazuju da bi djeca i roditelji trebali manje koristiti internet i modernu tehnologiju, da bi se trebali više družiti s prijateljima, čitati, baviti se nekim sportom ili hobijem. Istraživanja provedena u Danskoj i Hrvatskoj pokazala su mnoge dobrobiti kada obitelj postavi granice i pravila za  korištenje interneta. Poboljšao se školski uspjeh, a roditelji i djeca su bili oduševljeni i brzo su se ‘zakačili’ za sve što su mogli raditi zajedno. U svakom slučaju, odrasli su odgovorni i trebaju pomoći djeci da koriste ekrane samo kada moraju (zbog sadržaja za učenje i zabavu) te da osmisle svoje slobodno vrijeme umjesto da ga nekontrolirano provode  pred ekranima.

Lorena Belavić, 7.a



Virtualna bliskost ne postoji
Mislim da je sada baš svima jasno da društvene mreže nisu ovdje kako bi povezivale ljude. Iako, mislim da mladim ljudima može pomoći da se samo malo utješe, premoste težak pubertet u nekom malom gradu. Lijepo je i utješno znati da nismo baš sami na ovom svijetu. Ali društvene mreže nisu mišljene kao neko oružje u borbi protiv uređenog ljudskog stanja, osjećaja samoće. Društvene mreže su tu da prikupe podatke o nama, našem ponašanju i interesima, fetišima i žudnjama.
 
Potom te podatke obrade i onda algoritam izračuna koju reklamu da ti protura. Sve to, svi naši napori da super izgledamo, da šeramo, da smo politički aktivni, svo to paranje društva je tu kako bi nam se uvila neka bespotrebna majica s printom mačaka. Virtualna bliskost ne postoji.

Srđan Sandić. Dino Pešut : Kad bi se muškarci ponašali kao na koncertu Miše Kovača, nikada više ne bi bilo ratova. https://www.mvinfo.hr/clanak/dino-pesut-kad-bi-se-muskarci-ponasali-kao-na-koncertu-mise-kovaca-nikada-vise-ne-bi-bilo-ratova  (4.2.2019.)

Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?
Ovo je opis onoga što se sve češće događa u onih nekoliko sati koje djeca svakodnevno provode s roditeljima: Djeca žele pitati nešto svoje roditelje, žele im nešto ispričati ili žele odgovoriti na nešto što su roditelji upravo ispričali i vrlo često dobiju odgovor: “Oprosti dušo, moram se javiti”; “Oprosti, žao mi je, upravo sam dobila mail s posla na koji moram odgovoriti… Treba mi manje od minute, obećajem!”; “Možeš li molim te pričekati minutu… trebam…”; “Oh, oprosti, zaboravila sam ugasiti mobitel i sada moram odgovoriti.”
Kratkoročno, ova ponašanja frustriraju djecu. Suprotno uvjerenju mnogih odraslih, djeca se ne “osjećaju odbačeno”. Takav osjećaj ne postoji. Kada odrasli kažu da se osjećaju odbačeno to je zato što osjećaju nešto zbog čega misle da su odbačeni. No djeca ne procesuiraju intelektualno svoje osjećaje na ovaj način. Kada ih roditelji odbiju, oni su jednostavno tužni, razočarani, ljuti no kao i uvijek – djeca počinju surađivati s ponašanjem roditelja (prilagode se). Prvo odustaju i nadaju se, a onda se povuku i prestaju se truditi. U dobi od otprilike tri godine djeca počinju kopirati ponašanja odraslih i usmjeravaju se na vlastite ekrane – tablete, TV, a kasnije na pametne telefone.

Jesper Juul: Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?
| Mediji i dječji razvoj, Naslovna, Roditelji
(8.3.2017 )


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s