Sviđa nam se

Zanimljivi sugrađani

Portret: Nikolina Žubčić, vozačica školskog autobusa

Imam posao koji obožavam

„Najvažnije je da ideš na posao s voljom i radiš ga iz ljubavi“, kaže Nikolina Žubčić, (43), vozačica Autotransa. Razgovorljiva i prijateljski raspoložena vozačica upravlja školskim autobusom na liniji Lipa – Duga Resa i Duga Resa – Podvožić. Ljudi se čude kad vide da žena vozi autobus. Neki zure u nju ili čak pokazuju prstom. „To me smeta samo kad sam ljuta“, kaže naša sugovornica. Međutim, Žubčić, premda je sitna i niskog rasta, ruši sve predrasude o muško-ženskim poslovima. Sedamnaest je godina vozila kamione, uglavnom kipere, diljem Hrvatske.
Još je kao djevojčica maštala o poslu vozačice. U selu, u kom je odrasla, bilo je mnogo dječaka, a smo dvije djevojčice. Njena sestrična i ona. Najčešće su se igrali „muških“ igara, nogometa ili rata. „Stric je vozio kamion i ponekad je dozvolio sestrični i meni da uđemo u kabinu kamiona“ prisjeća se Žubčić. „To je bio sasvim drugi svijet, maštale smo o putovanjima i obećale jedna drugoj da ćemo jednog dana biti vozačice kamiona.“ Žubčić je svoj san ispunila, a sestrična nije jer joj roditelji nisu dozvolili da upiše školu za vozača. Doduše, i naša sugovornica je najprije upisala Srednju školu u Dugoj Resi, ali je ubrzo shvatila da to nije za nju pa je prešla u Tehničku školu u Karlovcu i upisala smjer koji školuje za zanimanje vozača.
Kraj srednjoškolskog obrazovanja poklopio se s burnim 90-tima. Počeo je rat, a Nikolina je primljena u postrojbe Hrvatske vojske kao vozač. Nakon četiri godine provedenih u vojsci, vratila se normalnom životu i nastavila omiljeni posao vozačice kamiona. Iz tog vremena ima mnogo lijepih uspomena, ali i teških. Uspomena na sate i sate provedene na cesti, i danju i noću. Posao je ponekad bio jako naporan jer su radili u smjenama od 12 sati. Smjena bi počela u 16.00, a završila u 4.00 sata. Drugi tjedan pak obrnuto.
Kad bi se desila neka nedaća, neki kvar ili se dogodilo da kamionu pukne guma, uvijek je bilo divnih kolega koji bi stali i priskočili u pomoć. Ovom prilikom im se zahvaljuje.
2004. godine Žubčić je odlučila položiti vozački ispit za D kategoriju te voziti autobus. Rečeno, učinjeno! 2005. godine počela je voziti autobus u Autotransportu. Nakon kraćeg vremena dobila je ponudu drugog poduzeća i zaposlila se u IGM-u, Tounj. Nakon što je godinu dana vozila autobus, vratila se na kamion – kiper. „ Ipak su mi puno draži kamioni od autobusa“, objašnjava. Poslovi su se smjenjivali jer danas svako malo neka firma zatvori vrata. Jedno vrijeme je vozila i „šticera“, kamion za prijevoz klada i dasaka.
Najlakše joj je sada, na ovom poslu, kad vozi školski autobus. Radni dan je dosta napet, tj. raspored joj ne dopušta predugo opuštanje. Od ranog jutra do večeri. U 6.20 kreće u Lipu. Nakon što odveze djecu do odredišta, slobodna je do12.30 sati. Vozi do 15.15 pa je slobodna do 18.15. Posao traje do 20.15sati. Dakle, cijeli dan je na cesti, što nije jednostavno uskladiti s obiteljskim obavezama pošto je majka troje djece. Međutim, veseli je kad razgovara s učenicima putnicima, a uvijek ima dobrih tema za razgovor. Najbolji dio posla je kad vozi putnike na neki zanimljivi izlet pa se i ona zabavlja.
Zanimalo nas je kako je jednoj vozačici „teških vozila“ voziti mali automobil. „Tri puta je teže voziti automobil nego kamion ili autobus. U automobilu ste nisko i malo toga vidite, a u kamionu ili autobusu ste visoko i imate bolji pogled “, kaže Žubčić i nastavlja , „Sve ovo vrijeme imala sam sreću. Pazim kako vozim, tako da sam imala samo jednu prometnu nezgodu koju je izazvao drugi sudionik u prometu oduzevši mi prednost. I još je pobjegao s mjesta nesreće. Sve je opet dobro završilo jer sam zapisala njegov registarski broj i dalje je policija odradila svoje.“
Slobodno vrijeme provodi kao i svaka druga zaposlena žena. Kad dođe kući, čeka ju stotinu novih poslova. „Sad više nisi vozačica, nego majka, i domaćica. Uglavnom, sve se može i stigne, nekad lakše, nekad uz malo više napora“, kaže Žubčić. „Zadovoljna sam onim što sam postigla u životu. Imam posao koji obožavam i ponosna sam žena i majka troje djece“, zaključuje naša sugovornica. „Uvijek je bilo i bit će i lijepih i ružnih komentara. Neki ljudi još nisu dorasli vremenu u kojem živimo i imaju ograničen pogled na odnos muškarac – žena pa tako i na to da je biti vozač muški posao.“ Ako i jest, Nikolina Žubčić ga obavlja bolje od mnogih muškaraca.

Lina Škot, 7. b

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s