Svakom učeniku dobro dođe koja kuna sa strane, možda za žvake, sok, pecivo, čokoladu… Nekolicini učenika osmih razreda palo je na pamet da stvar uzmu u svoje ruke. Osmislili su ideju kupovanja sokova izvan škole za npr. 7 kuna, i preprodavanja u školi za 10 kuna. Trčali su po hodnicima od učenika do učenika i pokušali zaraditi. Meta su im bili učenici petih, šestih i nižih razreda jer stariji učenici najčešće ne padaju na takve ‘fore’. Zarada nije bila velika, ali s obzirom na naše godine tri dodatne kune dobro dođu; taman dovoljno za jedan slanac.
Djelatnicima škole nije trebalo dugo da primijete i zaustave nedopuštenu školsku “trgovinu”, tako da su prodavači ‘u plusu’ samo 10 – 15 kuna. Vidi se da će jednoga dana biti pravi poduzetnici, ali neka sačekaju još malo jer škola nije pravo mjesto za prodaju proizvoda po skupljoj cijeni od uobičajene. Škola je namijenjena učenju, druženju, pripremanju za srednju školu, a ne nepoštenoj zaradi.
Dora Kožul, 8.a
Školski list učenika 