Od početka ovog školskog polugodišta samo učenici nižih razreda idu u školu, a mi ostali pratimo nastavu online. Ja sam učenica šestog razreda i meni je osobno draži način rada uživo. Uvijek kada smo na videopozivu, barem jedan učenik ima problema s internetom, a naravno ima i onih zabavljača razreda koji puštaju pjesme ili čak pušu u mikrofon. Naravno, što se testova tiče, bolje je online. Ako je provjera iz matematike, makar naučiš lekciju, nisi baš siguran u točnost pa provjeriš na internetu. Dobra strana je i ta što možemo biti u pidžamama i s kakaom u ruci, a najvažnije, bez maski. Profesori, pošto nam ne mogu objasniti uživo, daju više natuknica i rečenica za prepisati nego uobičajeno. No, mnogi predmeti, poput likovnog, nisu isti kod kuće. Tjelesnog gotovo da i nema. Učiteljica uvijek pošalje vježbe, ali svi znamo da veliki broj učenika te vježbe nije odradio. Sljedeći tjedan bismo opet trebali krenuti normalno u školu. Za neke nažalost, a za mene na sreću. Nedostaju mi prijatelji i veliki odmori.
Dora Kožul, 6.a
Školski list učenika 