Plesne radionice održavaju se već jedanaest godina u okviru Pučkog otvorenog učilišta Duga Resa. Treninzi se održavaju u vremenu od 17 do 22 sata. Svaka grupa ima trening jedan sat, a trenira se dva puta tjedno. Voditeljica plesnog studija Martina Tomić vodi pet grupa – plesni vrtić, plesnu radionicu 1, plesnu radionicu 2, plesni ansambl i plesnu rekreaciju za odrasle. Plesni ansambl i plesna radionica plešu teže koreografije, a plesni vrtić i plesna radionica 1 jednostavnije. Sve grupe plešu balet, jazz dance, step, hip-hop, zumbu, salsu, odnosno sve suvremene plesove.
Plesne radionice privukle su jako puno djevojčica i tek nekoliko dječaka. Voditeljica Martina Tomić je iskusna plesačica i plesna pedagoginja. Uvježbavanje koreografija protkano je dobrom zabavom. Stvaramo koreografije da zabavimo publiku i širimo znanje o plesu. Za uspješan nastup potrebno je mnogo truda i djece i njihove voditeljice, a jedna koreografija uvježbava se mjesecima. Uspješno smo nastupali na mnogim smotrama, natjecanjima i raznim prigodnim priredbama.
Lorena Belavić i Dorotea Belavić, 6.a
Foto: Radio Mrežnica
PREDSTAVLJAMO MARTINU TOMIĆ
Užitak je prenositi svoje znanje djeci
Razgovarali smo s trenericom plesa Martinom Tomić, voditeljicom plesnih radionica Pučkog otvorenog učilišta.
Koliko se dugo bavite plesom?
Plešem od pete godine života. Počela sam plesnu karijeru u folklornom ansamblu „Matija Gubec“, nakon toga sam prešla u Baletni studio Zorin dom u Karlovcu. Sljedeći koraci su bili u plesom centru Studio 23 u Karlovcu. Pohađala sam školu suvremenog plesa Ane Maletić, mnoge edukacije poznatih pedagoga, plesača i koreografa, edukaciju u Riverdancu kod Rajka Pavlića, osnove baleta kod Silve Muradori, tečajave salse, zumbe, bačate, društvenih plesova, standardnih plesova i latino američkih plesova.
Kako ste postali trenerica plesa?
Baveći se plesom razvila sam ljubav i potrebu da svoje znanje prenesem djeci i mladima. Obzirom da sam od djetinjstva u plesnom svijetu i sudac sam u Hrvatskom shaw dance savezu, prošla sam mnoge seminare i edukacije. Šteta je ne prenijeti mladima, koji se žele baviti plesom i usvajati nova znanja, svoja iskustva i znanje.
Kako ste se pripremali za ovaj posao?
Kroz brojne edukacije koje sam polagala. Imala sam brojne mentore dok sam se bavila plesom. Kada sam krenula u ovaj pedagoški dio rada, imala sam nadzor, polazila sam seminare o pedagoškom pristupu i radu s djecom.
Što je najbolji dio Vašeg posla?
Ono znanje koje je vidljivo kada djeca izađu na scenu, ona euforija, energija koju pružaju tri-četiri minute plesa, dječji osmijeh na licu, njihova sreća i radost. Prenošenje svog znanja na druge i užitak kad gledam kako oni uživaju raditi što sam ih ja naučila.
Što Vam je najteže, a što najlakše u Vašem radu?
Ima i laganih i teških trenutaka. Trenutaka kada su svi razigrani, kada hoće raditi, ali i trenutaka kada neće raditi. Može biti kaotično, može nas razljutiti ako pokušavamo nešto napraviti, a ekipa taj dan nije spremna za suradnju. Svaki nastup je drugačiji, svaka priprema za koreografiju, osmišljavanje koreografije, kostima, svega. Svaki dio tog posla zahtjeva prilagođavanje i kreativnost.
Lorena Belavic, 6.a
Dora Marochini
Razgovarali smo s Dorom Marochini, članicom plesnog ansambla POU i učenicom trećeg razreda Gimnazije Karlovac. Pitali smo je kako postiže to da tako lijepo i uživljeno pleše, a ona je rekla da se treba puno truditi pa ćeš sve uspjeti.
Dora se bavi plesom još od ranog djetinjstva. Počela je plesati s pet godina. Rekla je da nije išla na neka posebna plesna natjecanja. Ne trenira ništa drugo osim plesa jer otkad zna za ples to je jedino od čega nije htjela odustati. Kad pleše osjeća se drugačije, uživi se u izvedbu i ponese je glazba. Namjerava se i u budućnosti baviti plesom ako bude mogla. Uskoro će upisati fakultet pa ne zna hoće li moći usklađivati obveze. Voli grupne nastupe i već je na njih naviknuta, ali imala je mogućnosti i plesati solo. Ples je za nju važan dio života pošto se dugo bavi njime. Plesačima početnicima bi poručila da ne odustanu ako im je teško na početku i da budu što uporniji.Anamarija Mihalić, 6.a
Lovro Novosel
Lovro se bavi plesom već deset godina a namjerava plesati i dalje. U početku mu je bilo malo čudno biti jedini dečko u grupi, ali nakon mjesec dana se priviknuo. Kod plesa mu se sve sviđa. Kada pleše osjeća se slobodno. Voli glazbu i voli se uživjeti u nju. Početnicima bi poručio da će, ako nastave vježbati, ostvariti svoj cilj.
Dorotea Belavić, 6.a