Izlet petih razreda

Put kroz vrijeme

Na brdu Hušnjakovo pokraj Krapine u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta osnovan je muzej krapinskih neandertalaca. Nalazište je proučavao geolog i paleontolog Dragutin Gorjanović – Kramerberger 1899. godine. Moderno uređeni muzej izgledao je očaravajuće pa smo ga i obišli u jednom dahu. Povijest Zemlje je u Muzeju prikazana kao trajanje jednog zamišljenog dana, 24 sata.
Prvo smo u dvorani pogledali film o načinu života neandertalaca. Zatim smo krenuli u obilazak, a svakim svojim korakom prelazili smo milijune godina. Put evolucije od Velikog praska do nastanka prvih galaksija doveo nas je i do prvih jednostaničnih organizama, prvih kralježnjaka, riba, preko pojave vodozemaca i gmazova, sisavaca, primata, pojave čovjekolikih majmuna, sve do glavnog dijela muzeja – neandertalaca. Krapinski pračovjek bavio se lovom i sakupljanjem šumskih plodova. Odjeću su izrađivali od životinjske kože i krzna. Dok su muškarci bili u lovu, žene bi pazile i obnavljale vatru, a ostali bi sakupljali šumske plodove. Za paljenje vatre bilo im je potrebno kamenje i gljiva guba. Bili su dobri u izrađivanju oružja i oruđa. Izumrli su jer se nisu mogli nadmetati s novim stvorenjima, pripadnicima vrste Homo sapiens koji su iz istoga okoliša mogli izvući više hrane. Homo sapiens je mogao loviti i jesti krupnu divljač kao i neandertalac, ali je imao mnogo raznovrsnije prehrambene navike: hranio se i pticama, ribom, školjkama i rakovima, malim životinjama i povrćem. Dokazano je da su se u spilji razvijale dvije rase koje je Dragutin Gorjanović – Kramerberger podijelio na niže i više. Neki su znanstvenici mislili da su neandertalci bili glupi i defektni, ali bili su u krivu. Neandertalci su bili religiozni, brinuli su se i pokapali svoje mrtve i imali su svoj način komuniciranja. Neandertalci su bili ljudi niskog rasta, zdepaste građe, markantnih čela i širokih noseva. Erik Trinkhaus i D.D. Thompson pokazali su da 4 od 10 jedinki, tj. 40% neandertalaca nije doživjelo odraslu dob. Mrtve su pokapali najčešće u fetalnom položaju – koljena privučenih do brade, a ponekad i s predmetima poput ugljena ili životinjskih kostiju.
Nakon obilaska muzeja imali smo priliku slikati se u tijelu neandertalca ili znanstvenika. Prošetali smo park šumom gdje smo vidjeli kako je izgledalo obitavalište neandertalaca. Kada smo shvatili da su živjeli izloženi opasnostima, promijenili smo mišljenje o tome da im je bilo kao na godišnjem odmoru. Bilo je to zanimljivo putovanje u povijest.
Anđelina Fudurić, 5. b

Trakošćan
Trakošćan je vrlo lijep dvorac, jedan od najljepših i najuređenijih u Hrvatskoj. Na izletu smo naučili puno o davnoj prošlosti tog dvorca i ljudima koji su živjeli u njemu, posebno o obitelji Drašković.
Obilazak dvorca započeli smo u prostoriji u kojoj su vlasnici primali goste. To je bila lovačka soba puna trofeja. Zatim smo došli u sobu gdje su se vitezovi borili da bi zabavljali grofove. Tamo smo vidjeli oklope koje su koristili za zaštitu u borbama, da ih ne ozlijede protivnici. Soba je opremljena i oružjem koje su koristili. Nakon toga otišli smo u obiteljsku galeriju gdje su prikazane slike članova obitelji Drašković iz 16., 17. i 18. stoljeća. Prvi Drašković je bio kardinal koji se zvao Juraj II, a drugi njegov brat Gašpar. Oni su u dvorcu živjeli od 1569.godine. Galerijom su se redali portreti ljudi koji su kasnije živjeli.
U jednoj prostoriji u dvorcu su bila dva grba. Jedan je grb obitelji Drašković, a drugi obitelji Erdoedy, koja je ženidbama povezana s Draškovićima. Grbovi su bili i na namještaju koji je u dvorcu. Onda smo otišli u glavnu spavaću sobu. Tu su spavali vlasnici Trakošćana, grof i grofica. Kreveti su im bili kratki jer nisu spavali u ležećem položaju, nego gotovo u sjedećem jer su vjerovali da su samo pokojnici u ležećem položaju. Bili su praznovjerni. Zatim smo otišli u gostinjsku spavaću sobu i ona je imala kratke krevete su koje su bila dva ormarića. Na jednom je bio stalak za perike, a na drugom ladice za male stvari. Do te sobe je bio glazbeni salon u kojem su se Draškovići opuštali. Zatim smo otišli u plesnu dvoranu gdje su domaćini plesali i zabavljali se sa svojim gostima.
Kasnije smo otišli u manje dvorište u čijem se središtu nalazi bunar. U današnje vrijeme posjetitelji dvorca u njega bacaju kovanice za sreću. Izlet u Trakošćan je najbolji izlet na kojem sam bila.
Ema Kajtazi, 5.b

Varaždin
Nakon Krapine i Trakošćana uputili smo se u Varaždin. Obišli smo mali dio Varaždinskog groblja. Vidjeli smo vrlo stare grobove, grobove čak iz 19. stoljeća. Nakon groblja krenuli smo u šetnju. Došetali smo do najveće znamenitosti Varaždina, tvrđave zvane Stari grad. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj smješten Gradski muzej Varaždin. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. (Tamo je poznati sastav Mejaši snimao spot ,,Zavela me Ana“). Nismo se dugo zadržali, ali dovoljno dugo da vidimo šest parova kako se ljube na klupama. Nakon duge šetnje došli smo do centra grada Varaždina. Stali smo kraj kipa Grgura Ninskog, i kod željezne krinoline, gdje parovi stavljaju lokote da zaključaju svoju ljubav. Imali smo 15 minuta za razgledavanje

trgovina i manjih ulica oko trga. Dečki A i B razreda su potrčali do kioska po sladoled, ali to se učiteljici nije svidjelo pa je otišla za njima i kaznila ih. Za to su vrijeme cure obišle skoro sve trgovine s odjećom. Moje mišljenje je da je na izletu bilo zabavno i zanimljivo.
Sonja Krainović, 5. b

Fotografije: Lana Pavlić, 5. b