Od Cortone do Arezza – putovanje kroz gradove, polja i vrijeme
U ritmu toskanskih brežuljaka
Toskana me očarala ljepotom, toplinom i skladom. Osmijesi, mirisi, sunčani trenutci i tišina valovitih brežuljaka ostat će mi zauvijek u srcu.
Zašto Toskana?
Obitelj smo koja voli putovati i istraživati mala mjesta s velikim pričama. U lipnju 2025. godine izbor je pao na Toskanu, talijansku regiju bogate povijesti, dobre hrane, zlatnih polja, valovitih brežuljaka i slikovitih gradića.
Autostradom del Sole do Cortone
Na put „Pod suncem Toskane“ krenuli smo u ranim jutarnjim satima i putovali kroz Hrvatsku i Sloveniju do južne Toskane. Kada sam kroz prozorska stakla ugledala gradić smješten na brežuljku okružen čempresima, znala sam da je to Cortona. Njena povijest seže sve do vremena Etruščana. Veliki, čvrsti kameni zid i danas okružuje grad. Zidovi izlizani vremenom bili su topli pod prstima. Veličanstveno je stajati pred nečim što su ljudi svojim rukama gradili prije više od dvije tisuće godina. Kamene ulice dovele su nas na vrh Cortone gdje se nalazi Basilica di Santa Margherita (bazilika sv. Margarete) i zadivljujući pogled na dolinu Val di Chiana te Lago Trasimeno (Trazimensko jezero) kod kojeg se dogodila bitka 217. g. pr. Kr. kad je Hanibal potukao Rimljane.
Pici Cacio e Pepe i najbolji gelato na svijetu
Drugi dan zaputili smo se prema Sieni. Povijesna jezgra Siene uvrštena je na popis spomenika svjetske baštine UNESCO-a i pretvorena u veliku pješačku zonu. U srcu grada nalazi se nezaboravan trg Piazza del Campo koji je izgrađen na mjestu nekadašnjeg rimskog kazališta. Također je poznat i po konjskoj utrci Palio, jednoj od najtežih i najopasnijih konjskih utrka u svijetu za vrijeme koje cijeli grad slavi, a posebno kontrada (povijesne četvrti u Sieni) koja pobijedi. Za vrijeme utrke trg Piazza del Campo prekriven je pijeskom ili zemljom.
Prva građevina koju smo posjetili bila je Basilica Cateriniana San Domenico (bazilika sv. Katarine i sv. Dominika) gdje je bio izložen prst sv. Katarine. Katarina je bila dvadeset i peto dijete svojih roditelja. Svetica je poznata po služenju siromasima i uključenosti u politiku. Poticala je papu Grgura XI. da se iz Avignona vrati u Rim. Uvijek sam mislila da su pape stolovali u Rimu, međutim u Sieni sam naučila kako su više od pedeset godina boravili u Francuskoj.
Arhitektonsko čudo Siene je Duomo di Siena (Sijenska katedrala) koja je poznata po podnom mozaiku i upotrebi bijelog i crnog mramora. Šetnja gradom pod žarkim suncem zahtijevala je predah. Posjetili smo „La Finestru“ – restoran s odličnim jelovnikom. Kada putujem u neku državu ili grad, volim jesti nešto tradicionalno tako da je Pici Cacio e Pepe (tjestenina s pecorino sirom i pici rezancima, posipana paprom) bio moj izbor. Sljedeći toskanski dragulj, bio je San Gimignano, poznat po tornjevima, najboljem sladoledu na svijetu i vinu. Zbog svojih tornjeva, San Gimignano, još se naziva i „Srednjovjekovni Manhattan“. Nekoć je grad imao čak sedamdeset i dva tornja, no danas ih je preostalo samo četrnaest. Vernaccia di San Gimignano je talijansko bijelo vino koje se dobiva samo od loze koja raste u okolici. Nakon što su mama i tata uživali u vinu, slijedilo je uživanje za moje sestre i mene. „Gelateria Dondoli“ osvojila je titulu „Najboljeg gelata na svijetu” 2024. godine. Bio je vruć ljetni dan tako da sam uživala na putu prema autobusu uz ledeni desert.
Najljepša toskanska sela i pogreška GPS-a
Novo jutro i put nas je vodio prema Pienzi, idiličnom renesansnom gradu pape Pia II. koji se nekoć nazivao Corsignano. Ovaj gradić poslužio je kao kulisa za filmove „Engleski pacijent“, ,,Gladijator“ i ,,Pod suncem Toskane“.
Čim smo stigli u grad, odvojili smo se od ostatka grupe kako bismo se spustili u dolinu Val d’Orcia gdje su snimane neke scene iz filma ,,Gladijator“. Miris čempresa širio se zrakom, a žitu se nije nazirao kraj. Nisam očekivala da ćemo na tom velikom polju biti potpuno sami. Bilo je tiho i mirno, samo mi, žito i redovi čempresa. Osjećala sam se kao da sam ušla u film i da je cijela dolina moja. Tata je bio neumoljiv. Morala sam ga fotografirati kao Maximusa (glavni lik filma „Gladijator“) u svim mogućim pozama. Ostalo nam je slobodnog vremena za šetnju Pienzom i uživanje u pogledu na Val d’Orciu.
Nakon Pienze, putovanje se nastavilo prema Montalcinu, malom srednjovjekovnom gradu smještenom na brežuljku u srcu Toskane. Grad je poznat po crvenom vinu Brunello di Montalcino, ali i po starim kamenim ulicama, utvrdi iz 14. stoljeća i prekrasnom pogledu na okolne vinograde i maslinike.
Zatim smo posjetili Montepulciano, još jedan renesansni gradić, s uskim ulicama, smješten na visokom brijegu poznat po crvenom vinu Vino Nobile di Montepulciano. S vidikovca Montepulciana pruža se nezaboravan pogled na dolinu Val di Chianu, a svaki kutak grada izgleda kao da pripada nekom starom filmu.
Treće odredište u danu bio je mali gradić Bagno Vignoni. Umjesto glavnog trga, u njegovu središtu nalazi se veliki bazen termalne vode čija su terapeutska svojstva poznata još od antike. Temperatura vode seže sve do 52 ⁰C. Prošetali smo do još jednog bazenčića vode predivne boje koju dobiva zbog otapanja vapnenca. Namakanje nogu u toploj vodi nakon cijelog dana šetnje! Godilo je!
Krenuli smo prema obiteljskoj uljari u kojoj se proizvodi maslinovo ulje vrhunske kvalitete. Put prema uljari bio je turbulentan. Ponekad ni GPS ne pokaže dobar put. Umjesto lijepom cesticom vozili smo se pješčanim putem dok su grane udarale u autobus, strašno! Na odredištu smo pogledali kratki film o povijesti uljare i probali ekstra djevičansko maslinovo ulje uz bruschette i pecorino sir.
,,La vita e bella”
Posljednji dan naše toskanske avanture bio je predviđen za Arezzo. Grad leži u dolini gornjeg toka rijeke Arno i rodni je grad čuvenog pjesnika Francesca Petrarce i jednog od glavnih arhitekata obitelji Medici – Giorgija Vasarija, ali i mjesto gdje se nalazi najveći ciklus freski Pierra della Francesce. Zahvaljujući zlatarskoj tradiciji, jedan je od najbogatijih gradova u regiji. Arezzo i njegov glavni trg (Piazza Grande) poslužili su kao kulisa filmu Roberta Benignija ,,La vita e bella”, odnosno ,,Život je lijep”. Nažalost, Casa di Petrarca (kuća Francesca Petrarce) nije bila otvorena, ali smo posjetili Duomo dei Santi Pietro e Donato (katedrala sv. Petra i Donata) koja je prepoznatljiva po tornju koji izgleda kao olovka (na talijanskom ,,la matita”).
Odlazak s obećanjem povratka
Četiri dana prošla su kao treptaj oka. Dok smo se vozili iz Arezza, gledala sam brežuljke Toskane kako polako nestaju u daljini. Svaki grad, svaki trg i svaki pogled ostavili su neizbrisiv trag u mojim sjećanjima. Toskana me očarala svojom ljepotom, toplinom i skladom. Iako sam bila tužna što avantura završava, osjećala sam i veliku zahvalnost što sam sve to mogla doživjeti. Osmijesi, mirisi, sunčani trenutci i tišina valovitih brežuljaka ostat će mi zauvijek u srcu. Dok smo se udaljavali, dogovorili smo se da ćemo se sigurno vratiti u ovu čarobnu regiju, gdje se umjetnost, priroda i život stapaju u savršenu harmoniju.
Tekst i fotografije: Iva Srakočić, 6.b
breza 
Komentiraj