BELIN ŠPANJOLSKI DNEVNIK

Petak: Avion, oblaci i talijanski začini u Španjolskoj

Na put smo krenuli u petak 21. ožujka (2025.), a ja sam jedva čekala da poletimo! Osjećaj kad avion krene uzlijetati bio je malo strašan, ali sve ostalo je prošlo super! Pogled s prozora bio je kao iz filma. Nakon par sati stigli smo u Malagu – točno u 20:00. Vani je bilo toplo, mirisalo je kao da je ljeto već počelo.
Kad smo stigli u apartman, samo smo bacili kofere i odmah otišli van – bili smo gladni! Našli smo talijanski restoran i svi smo jeli tjesteninu. Ja sam jela neku s rajčicom i patlidžanom i bila je odlična, mama neku s tartufima i sirom, a tata i sestra su uzeli s rajčicom i mozzarellom. Na kraju smo još naručili i pizzu. Bila je odlična.

Subota: Haljine, suze i ples – čarolija španjolskog vjenčanja

Subota je bila veliki dan – SVADBA! Bila sam uzbuđena jer obožavam vjenčanja – haljine, cvijeće, glazbu… Sve je bilo kao iz bajke. Mladenka je imala predivnu bijelu haljinu, s puno čipke i dugim velom, a mladoženja je bio jako sretan. Mjesto gdje su se vjenčali bilo je ukrašeno cvjetovima i lampicama, a svi su bili jako lijepo obučeni. Ceremonija je bila dirljiva, čak sam pustila i suzu (od sreće).
Nakon toga bila je fešta! Glazba je bila mješavina španjolske i naše, svi su plesali, jelo se jako puno (najviše morskih plodova i raznih tortica), a atmosfera je bila vesela i topla. Napokon sam se vidjela sa svojom sestričnom iz Amerike s kojom se nisam vidjela više od pet godina i baš sam bila sretna. Bila je to noć koju neću zaboraviti.

Nedjelja: Kišne kapi i kokteli bez brige- sunce iza oblaka i plaža iz snova

U nedjelju smo otišli na doručak – jela sam kroasan s pršutom i sirom. Šetali smo gradom, ali onda je počela padati kiša i morali smo se vratiti u apartman. Svi smo bili onako sretno umorni od vjenčanja pa je pasalo malo odmoriti.
Kasnije, kad je kiša stala, otišli smo na plažu Malagueta – to je gradska plaža, ali jako lijepa, s tamnim pijeskom i palmama. More je bilo mirno, a ljudi su šetali ili pili kavu. I mi smo sjeli u jedan kafić s pogledom na more. Kasnije smo se opet vratili jer je opet počela kiša. Kad je prestala – odjurili smo u Taco Bell! Tamo smo svi nešto grickali, a na kraju smo išli na koktele – mama i tata prave, a ja i sestra bezalkoholne. Moj je bio s ananasom i kokosom – kao mini ljeto u čaši.

Ponedjeljak: Voće, umjetnost i sunce – najšareniji dan u Malagi!

Ujutro smo doručkovali i onda krenuli prema Alcazabi – to je velika stara tvrđava koju su sagradili Mauri u 11. stoljeću. Izgrađena je visoko iznad grada i ima puno vrtova, lukova i kamenih prolaza. Iz nje se vidi cijeli grad i more. Baš je bilo čarobno.

Nakon toga smo otišli na tržnicu Atarazanas. Ta tržnica je ogromna i jako šarena! Ima svega – voća, ribe, sireva, maslina, cvijeća, začina… Kupili smo prirodne sokove od svježeg voća, moj je bio od manga i naranče – najbolji ikad.

Onda opet plaža i puno fotografiranja. Popodne smo otišli u restoran na ribice i nešto popili, a onda… Muzej Picassa!

Pablo Picasso rođen je u Malagi 1881. godine. Bio je jedan od najistaknutijih slikara u povijesti umjetnosti, poznat po svom stilu koji se zove kubizam. To znači da je slike radio tako da izgledaju kao da su razlomljene na kockice i trokutiće. Muzej se nalazi u staroj palači, zove se Buenavista, i unutra ima puno njegovih radova iz različitih razdoblja. Najviše su mi se svidjele slike iz djetinjstva jer se vidi kako se njegov stil mijenjao kroz godine.
Navečer smo išli na večeru – jeli smo PAELLU! Paella je tradicionalno španjolsko jelo koje se radi u velikoj tavi. Obično sadrži rižu, šafran, povrće i morske plodove kao škampe i dagnje. Nakon toga smo kupili magnete za uspomenu, išli na palačinke (da, opet hrana) i onda još na piće i sladoled u kasnim satima.

Utorak: Zbogom, Malago – vraćam ti se sigurno!

Posljednji dan putovanja. Ujutro smo išli na laganu šetnju i doručak, popili kavu, i onda se vratili u apartman kako bismo se spremili. Našli smo se s prijateljima koji su putovali s nama, zvali taksi i krenuli na aerodrom. Na aerodromu smo pili još jednu zadnju kavu, prošli kroz duty free i kupili slatkiše i bocu vina za poklon. I onda – avionom natrag kući.
Malaga je bila čarobna – puna sunca, povijesti, dobre hrane i novih uspomena. Vratila sam se kući s osmijehom, punom galerijom slika i srcem koje želi opet tamo.

Tekst i fotografije: Bela Vrbetić, 6.b